Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/48

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Tomu savezu izmedju kneza Pavla i Trogirana pridruziSe se jo§ i krdki knezovi Franka- panl, narodito knez Friderik IV. sa sinom Dujmom, koji nije mogao zaboraviti, kako je nekad Mladin s Rabljanima smetao njihovu vladanju u hrvatskom primorju. Savez kneza Pavla II. s Trogirom i Frankapanima jo§ je ja6e oslabio bana Mladina. Jedina sreca bila je za nj, §to mu je u toj skrajnjoj tje>kobi ostao vjeran brat Juraj II , gospodar Klisa i Omisa, a s njim i grad Spljet, kojemu je Juraj bio knezom. Velik rat uzbjesnio u Ijetu god. 1322 Pozoristem bila mu je okolica grada Skradina, gdje je bila stolica bana Mladina. Kopnenu vojsku hrvatskih knezova vodio je ban fitave Slavonije Ivan Babonic, dok su gradovi Sibenik i Trogir uz svoje brodove primili takodjer galija iz Mletaka, a valjda i vojnika. Tolikoj sili nije mogao ban Mladin odoljeti. Sa svojim 6etama i privrzenicima stade uzmicati sve vise na jug, da bude blize svomu bratu Jurju i njegovoj tvrdinji Klisu. Uzmicuci take sve pred Ivanom Babonicem dodje napokon do mjesta, koje Miha Madije zove Bliska. Gdje je ta Bliska stajala, ne moze se odre- diti; no vjerojatno je, da je bila negdje izmedju Trogira i Spljeta, a blizu Klisa. Tu kod Bliske zametnuo se velik boj. Na jednoj strani borio se je Ivan Babonic s hrvatskim knezovima, a na drugoj ban Mladin s bratom Jurjem, zatim s Poljicanima i Vlasima, koji se tada prvi put spominju na tlu hrvatske zemlje. Boj se svrsio porazom bana Mladina, te su dobitnici zarobili sila Vlaha i njihove stoke. No to ne bijase jos sva nesreca bana Mladina. Dok se je on borio s hrvatskim knezovima kod Bliske, dotle su Trogirani i Sibendani jedne noci s pomocu mletadkih galija provalili iz Sibenskoga zatona do jezera Prukljana, udarili na stolicu bana Mladina, na grad Skradin, te ga poharali, kuce mu spalili i mnogo Ijudi, barka i drugih stvari zarobili. Od Skradina pohitaSe slavo- dobitno na jug do Omisa, pak i taj grad o5Voji§e i pohara§e. Iza poraza kod Bliske bijaSe Mladin pohitao u zupu Poljica, namjeravajuci odanle u Omi§, da se zajedno s bratom Jurjem pripravi za dalji rat. No vidivsi, kako mu nepri- jatelji otese i Omi§, vrati se opet natrag, te se zatvori u tvrdi, gotovo nedobitni Klis Tu staja§e i ^ekaSe, dok kralj Karlo Robert dodje u Hrvatsku. On se nadaSe, da ce mu kralj pomoci i kao hrvatskomu banu i kao sinu onoga muza, koji je Anzuvincima pro- krdio put do prijestolja ugarsko-hrvatskoga. Ta Mladin se ne bija§e ni 6ime ogrijesio o svoga kralja, kojemu je jamacno morale biti stalo, da na periteriji njegova vladanja bude mocan i ugledan ban. Karlo Robert boravio je jo§ u kolovozu 1322. u Temisvaru, kamo mu bijahu jamacno stigli glasi o zgodama u Hrvatskoj* Iz Temi§vara posao je u rujnu preko Pozege prema juznoj Hrvatskoj. U Pozegi desio se je 1. listopada, a odanle je valjda Posavinom i Pounjem sa 20.000 vojske udario prema Kninu. Slavonski ban Ivan Babonic nije bio s njim, posto je 8. listopada boravio u Zagrebu, te kao »kraljevom miloscu ban citave Slavonije c izdavao povelje. Bas negdje 8. listopada bio je Karlo Robert u gradu Kninu ili blizu njega. Sa svih strana grnuli su k njemu hrvatski velika§i. Jedan od prvih pohitao preda nj kriki knez Fridrik IV., sin Dujmov, poklonio mu se i zamolio ga, da mu potvrdi stara privilegija i povlasti, podijeljene Frankapanima od njegovih predsastnika. Za knezom Friderikom poveo se i vojvoda Nelipic, sin Jurjev, te izmolio u kralja potvrdu darovnice, kojom je nekad Bela III. (IV.) poklonio njegovu djedu Isanu jedan dio zupe Dreznika. MletCana dojmio se neugodno kraljev dolazak, jer se s pravom bojahu, da ce kralj zahti- jevati predaju dalmatinskih gradova, koje su one uzeli toboze u zastitu protiv nasilja bana Mladina, a na Cast kralju i njegovu imenu. Zato se je mletadka obcina spremala, da kralja makar i silom odbije, ako bi zatrazio gradove dalmatinskc i hrvatske. Medjutim i neki gradovi kao da su se predomi§ljali, §ta da Cine. Take je pred kraljem osvanuo poslanik grada Sibenika. poklonio se njemu i zamolio ga za potvrdu povelja i povlastica, koje su nekad gradu podijelili kralji Stjepan i Bela III. (IV.) No mozda je to bila samo varka, da se kralj obsjeni.