pak utanačili savez medju sobom na propast bana Mladina. A da bi ga mogli lakSe svladati, obratise se na kralja Karla, kao i na slavonskoga bana Ivana Babonica. Ta ban Ivan Babonic bio je »ban ditave Slavonije*, a k tomu mu je djedovina bila na medji Hrvatske, upravo na pragu njezinu.
Kralj Karlo, kojemu bija§e smrcu Matije Trencinskoga znatno odlanulo, motrio je vec od god. 1321. pomno sve, sta se je zgadjalo na obalama jadranskoga mora. Cini se, da je vec tada nesto snovao proti banu Mladinu, po§to je nekako na koncu 1321. povjerio banu Ivanu Babonicu, da strazi na skrajnjim medjama Slavonije prema banovini hrvatskoj. Da pak sama Slavonija ne ostane bez upravitelja, imenuje na pocelku god. 1322. jos jednoga bana :)6itave Slavonije «, naime Nikolu, sina Omodejeva. Taj je Nikola bio doslije zupan u Sopronu i Komoranu, te se bija§e proslavio svojom vjerno§cu i hrabroscu, boreci se proti buntovniku Andriji Gregorijevu, kojega su pomagali i Gisingovci i susjedni Nijemci. Posto je Nikola Omodejev vrSio poslove u Slavoniji izmedju Drave i Save, mogao je Ivan Babonic svu paznju svratiti na jug. I tek §to ga hrvatski knezovi dozvaSe u pomoc, on se namah njima odazove, pak se zajedno s banom bosanskim Stjepanorn Kotromanicem, do nedavno jos §ticenikom Mladinovim, pridruzi velikoj koaliciji na zatpr hrvatskoga bana. ' Mladin se je mozda ipak jos nadao, da ce mu pomoci kralj, da uzdrzi banslfu vlast i pokori odmetne gradove dalmatinske All se bolan prevario. ZaCuvSi kralj Karlo, sta se je zgodilo, posla naprosto u Mletke svoga premiloga rodjaka, ostrogonskoga nad- biskupa Boleslava, neka pita, §ta snuje obcina u6initi s pokorenim gradovima? Obcina mletadka pric^inila se nevjesta, te se pritajila. Docekala primasa ugarskoga s najvecom poCasti i odlikovanjima, a onda se izvinjavala i izpricavala, da je gradovima Hrvatske i Dalmacije samo pomoc (iuvamen et auxilium) pruzila, i to ne proti kralju, nego poradi casti njegova kraljevskoga imena. No kralj se nikako nije htio ni mogao odu§eviti za to preveliko prijateljstvo mletacko. On se je 3. kolovoza 1322. pismom iz TemiSvara doduSe na izliku zahvalio za podatu pomoc, all je podjedno molio, da u buduce ne bi mletadka obcina nista otimala ni svojoj vlasti podvrgavala, poSto on sam kani naskoro s jakom vojskom doci u one krajeve »za korist i mirno stanje njihovo.* No prije, nego §to je kralj mogao stici u Hrvatsku, bija§e sudbina bana Mladina vec rijesena. Kad je ono poslije tuznoga sabora hrvatskoga ban slavonski Ivan Babonid stao na celo njegovih protivnika, spremao se je Mladin na osudni boj. Pouzdavao se jedino u se i u moc svoje porodice, koja je jos svedjer bila znamenita. On i njegova braca Juraj II., Pavao II. i Gregorije II. drzali su jo§ uvijek najznatnije tvrdinje u Hrvatskoj, kao Ostrovicu, Bribir, Skradin i Klis; suvi§e bile su u njegovoj vlasti primorske obcine Nin i Omis. Radeci slozno sa svojom bracom bio bi Mladin dosta jak, da odoli svim svojim protivnicima. No u taj par izdade ga krv od krvi njegove, njegov rodjeni brat Pavao II., dosadanji knez grada Trogira. Smutili protivnici Pavla, pak se pomamio za hrvatskom banijom i digao ruku na starijega brata svoga. Vec 24. travnja 1322, utanacio je knez Pavao II. Banic sramotan ugovor s odmetnim gradom Trogirom proti bratu svomu, banu Mladinu. Pogodbe bijahu: 1. Knez Pavao duzan je dici vojsku na Mladina najdulje do Petrova (29. lipnja) one godine; 2. Pavao se ne smije izmiriti s bratom bez privole Trogirana; ako pak sklopi savez proti Mladinu s drugim knezovima, mora i Trogirane pitati, da li bi oni pristupili savezu 3. za rata bit ce Pavao vojvoda trogirskih 6eta; 4. Knezu Pavlu i njegovim ietama dopusta se dolaziti u Trogir, kad ih bude volja; 5. Trogirani pomagat ce kneza Pavla, da dobije banstvo u Hrvatskoj; ako to poludi s Bozjom pomodu, morat de njima ostaviti sve njihove sloboStine i posjede, a ne ce smjeti od njih nista drugo traziti, nego §to ga po pravu zapada; 6. Ako dodje do mira s banom Mladinom ili ako on umre, te tako nestane razlogu ovomu ratu, onda ce Trogirani davati knezu Pavlu godiSnju penziju od 1000 malih libara za to, §to je proti bratu vojevao.
