Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/46

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


harao šibensko polje, sijekuci drvece i vinograde. Onda se je opet vratio pred Trogir, da i ondje sve pretvori u pustoS.

Ali uzalud mu sav trud. Dok je on s kopnene strane pustosio kotare tih gradova, mletadko je brodovlje zasticivalo same gradove s mora, pak tako je banu Miadinu bilo upravo nemoguce, da ih osvoji. Naprotiv su njegove navale sklonile Trogirane i §i- benCane, da se sasvim odvrgnu od Hrvatske i Dalmacije, i da se povjere Mletcima. Oni ce se dati u zaStitu i podanictvo mletacke obcine, koja ce ih onda s vecim pravom braniti kao svoje podanike. Prvi se na to rijesi Sibenik, taj od starine hrvatski grad U obcinskom vijecu naslo se 2. veljade 1322. na okupu sedamdeset i sedam vijecnika, pak ti izabra§e obcinskoga konzula Bogdana Desinju, da kao zastupnik i poslanik grada ide u MIetke, i da ondje ugovori savez i podjedno da Sibenik predade Mletcima. Vec 1. ozujka utanaci on pogodbu s duzdom Ivanom Superancijem. Grad Sibenik sa svim ziteljima i kotarom podade se gospodstvu Mletaka, >ne dirnuv 6asti i prava gospodina kralia ugarskoga<. Sibendani bit ce pod zastitom Mletaka ; njegovi zitelji drzat ce se kao i drugi podanici mletacki u Dalmaciji. Svake druge godine siljat ce mletacka obcina svoga gradjanina za kneza u Sibenik. Taj ce primati godimice samo placu od 1200 libara, (lok ce sva regalija i dohodci, koje su se dosad davali knezu, ostati obcini sibenskoj. Malo dana zatim, 15. ozujka, sastalo se u palaci vijeca sibenskoga opet gradsko vijece, te su najodlicniji plemici grada polozili prisegu vjernosti mletaikoj obcini. Duzda je torn prigodom zustupao Bartol Michieli, kojemu su takodjer predali klju^e grada. Za primjerom Sibencana povedose se malo zatim i Trogirani, predavSi se mle- tadkoj obcini uz iste pogodbe. Trogirani bijahu 12. ozujka poslali u MIetke svoje zastup- nike i poslanike: Danila Jakovljevica, Ivana Petrovica i Fridrika Matijevica. Ti utana6i§e pogodbu 17. travnja, a na to posla mletacka obcina Bartolomeja Michiela i Giustiniana Giustiniani u Trogir, da prime prisegu vjernosti. To se obavilo 14. svibnja, dim je i Trogir pcstao podanikom mletaSkim. Istomu Bartolomeju Michielu bijahu povjerili Mletcani, da podje k banu Miadinu, i da ga izvijesti, sto se je netom zgodilo. Podjedno ga je negdje pozivao, da se odsad kani dirati u te gradove, jer su mletadki, te ce ih mletadka obcina proti svakomu bra- niti. No lukavi duzd Ivan Superancio ne bijaSe ni tim zadovoljan. Jos 5. travnja napisa on pismo gradu Spljetu, koji bijase ostao vjeran banu Miadinu i bratu mu Jurju, te mu javi, da je mletacka obcina primila u svoju za§titu gradove Sibenik i Trogir, jer je ban nasilno s njima postupao i htio ih podjarmiti. Mletcani branit ce pokorne im gradjane od svakoga napastnika ; zato moli duzd Spljecane, neka ne napastuju tih gradova i ne pomazu Mladina, ako bi ih pozvao, da s njim na njih udaraju. Jamaino nije duzdu bilo toliko stalo, da tim pismom naprosto objavi Spljecanima, sta se je zgodilo sa Sibenikom i Trogirom, vec mu je bilo vi§e do toga, da sjeti Spljecane, da bi se i oni mogli od- metnuti od svoga bana ! (Pad bana Mladina II., 1322). Odmetnidtvo gradova Sibenika i Trogira bijaSe prevelik udarac za bana Mladina, a da bi ga mogao mirno podnesti. Planuo kao ranjeni lav, i odlucio sve udesiti, da osveli nanesenu sramotu. Namah jos u ozujku ili travnju 1322. sazove sabor hrvatskih knezova, da se vijeca, kako bi se kraljevstvu povratili pome- nuti gradovi. Na sabor dodjose knezovi Budislav, Pavao i Gregorije Kurjakovici iz Krbave, vojvoda Nelipic s bratom Ivanom, knezovi Stjepanici (Hrvatinici) iz Doljnih krajeva Bosne, knezovi Mihovilovici iz Hlivna, a svakako i braca banova. Da li su bili i krdki knezovi Ft;ankapani, nije zabiljezeno Sta se je vijecalo i kako na torn saboru, nije poznato; samo je izvjestno, da je izmedju bana i knezova doslo do Ijutih okrSaja. Mora da je bilo vrlo zestokih prizora, poSto je ban spodtavao knezovima, da su oni bili sporazumni s Kosom Iliji<iem i njegovom bracom, da su se svi prisegom medju sobom zavjerili, da <5e ga skinuti i pogubiti. Sabor se svrSio sveob<^om smutnjom; razdrazeni knezovi ostavili bana,