Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/45

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Trogira recenoga Stjepana kod vas i mletacke obcine opadnula, da je nesta s nama utanadio, §to bi moglo biti na stetu i povreda istoga grada Trogira. Mi smo nasuprot i darove i milosti dosta znatne podijelili gradu upravo na molbu recenoga Stjepana. A posto smo krivnjom gradjana recenoga grada Trogira zatekli pomenutoga Stjepana izagnana i liSena njegovih stvari, to smo mu iz Stovanja prema vasoj obcini iz vlastite na§e kese izplatili ostatak place za ovu godinu. Mi cemo njemu prigodomice naknaditi i svu stetu i troSkove; no ovaj 6as ne mozemo toga udiniti radi novih slucajeva (casus novi), koji su se pojavili*. AU Mlet^ani ne dadose se nadmudriti. Oni poslaSe u Trogir Mateja Manolessa, otca bivsega potestata Stjepana, s pismom, u kojem su trazili razjaSnjenje. U odgovoru od 2. prosinca 1321 nastojahu Trogirani svu krivnju svaliti sa sebe i prikazati Stjepana Manolessa kao najvecega zlotvora svoga grada Oni ga obijedise, da je za Citavo vrijeme svoje uprave neprestano korio, tuzakao i obijedjivao, gdje je samo mogao, te tako raz- trovao nutarnje i vanjske prilike povjerene mu obcine. On je ocrnio ne jednoga, dva ill deset, nego upravo sve bez razlike, ne samo kod gospodina bana, nego kod svih u oblasti redenoga gospodina bana. On je pace opadnuo iste poslanike njihove, koje su poslali banu, tako da ih je taj dao uhvatiti i sramotno vrci u tamnicu. Ban bijaSe vec naredio, da se poslanicima izvade po dva zuba i po jedno oko, te bi se bilo to i izvr- silo, da nije bilo Boga i dobrih prijatelja. »No sto je jos gore«, nari6u Trogirani, »mi smo sve do danasnjega dana zatvoreni u gradu«. Mnogo zla pG6inio je Stjepan Manolesso od prvoga casa svoje uprave. Nijesu njega iztjerali Trogirani iz grada, vec su ga zaklinjali, da ostane medju njima, obecavSi mu, da ce postupati s njim castno. No silom ga nijesu mogli pridrzati. Trogirani kazu jos, da su oni Ijudi cestiti i priprosti, pak se preporucaju mietackoj obcini, neka se u sve dade uputiti po svojim gradjanima, koji su tada u Trogiru boravili. Jo§ u prosincu 1321. stajao je ban Mladin II. s vojskom izpred Trogira, da ga kazni poradi Stjepana Manolessa Mletci dakako da su opet stali na stranu Trogirana, da ih posve odvrate od bana Mladina, kako su pred dvije godine ucinili sa Sibenikom. Obcina mletadka smatrala je pate, da je osvanuo cas, kad bi mogla predobiti i Trogir i Sibenik. Dok je ban podsjedao Trogir, mletacka je obcina radila, da i Trogir i Si- benik, koji su dugo te dugo zivjeli u medjusobnoj zavadi, izmiri i skloni na savez za zajednicku obranu od bana Mladina. Mletacko je nastojanje uspjelo. Trogirsko vijece izabere 24. prosinca 1321. dva svoja zastupnika, Danila Jakovljevica i Fridrika Matijevica, da ugovaraju mir i savez sa Sibenikom. Jednako udiniSe i Sibendiani 22. sijednja 1322., izabravsi za taj posao cetiri svoja sugradjana : Bogdana Desinju, Franju Marinica, Mihajla Dragoja Kuzmica i Dismana Jurica. Zastupnici trogirski i sibenski sastase se u crkvi sv. Cubrijana na otoku Ciovu, te utana6ise ondje mir i savez, utvrdivSi sve prisegom na svete moci. Mir i savez biSe utanadeni narodito, »da se uklone buducim pogiblima« (futuris periculis obuiare), a proti svim »neprijateljima i protivnicima*. Sve dosadanje opreke, razmirice i pravde neka prestanu za sve vijeke. Neprijatelji i prijatelji jednoga grada neka budu neprijatelji i prijatdji drugoga. Oba se grada moraju medjusobno pomagati na kopnu i na moru po najboljoj snagi svojoj. Ako koja sranka prekrsi taj ugovor, platit ce globu od 50.000 libara mletaikih denara ; polovica globe neka bude onda duzdu i obcini mietackoj, a druga polovica onoj stranci, koja je ugovor odrzala. Obranbeni ugovor i savez izmedju Trogira i Sibenika, a pod okriijem mletadkim, nedvojbeno je silno ogordio bana Mladina. Jama^no je tada Ijuto uvrijedjeni ban planuo, te se nemilo stao osvecivati opornim i odmetnim gradovima. Suvremeni Ijetopisac, Splje- canin Miha Madije pise, da je ban, saznavsi za taj ugovor, bio straSno uznemiren (turbatus est valde), i da je udarao s vojskom na obadva grada. Najprije je kroz mjesec dana