Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/44

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


odmeću hrvatski i dalmatinski gradovi u primorju, tu mu se opiru hrvatski knezovi, nekadanji vazali njegovi; a sve to pomaže mletačka obćina, koje je on pravi gradjanin! Ogorčeni ban Mladin snovao je odsad jedino o tom, kako da se osveti Mletcima, koji mu posve odvratiše grad Šibenik. Ako se Mletčani nijesu žacali šurovati s odmetnim gradom, zasto da se on krati ortaSiti s dusmanima mletadke obcine ? U Hrvatskoj je tada zivio Bajamonte Tiepolo, mletadki plemic, koji bijase pred desetak godina skovao urotu, da obori vladu u Mletcima i sam se nametne za duzda. Bajamonte Tiepolo desio se u Hrvata kao bjegunac, iz6ekujuci zgodu, da bi se mogao vratiti u Mletke i obnoviti svoje poku^aje. Ovoga muza, kojega je tadanja mletadka vlada proglasila izdajicom svoje domo- vine i ucjenila mu glavu sa 10.000 libara, izabrao je ban Mladin za svoga prijatelja i pouzdanika. S pomocu njegovom nadao se je predobiti mozda i mletacki Zadar, pak tako Mletcima vratiti nemilo za nedrago. Kad god bi Mladin imao kakih posala ili razprava sa Zadranima, vazda je birao Bajamonta za svoga zastupnika i sudca. To je Mlet^ane silno smetalo, oni se pobojase, da ce opet doci do smutnja u Zadru. U pismu od 21. studenoga 1321. kore Zadrane, §to druguju >s Bajamontom Tiepolom, izdajicom, koji je izabran za sudca sa strane banove«. Dozivlju im u pamet ustanovu mira od god. 1313., po kojoj bi Zadrani morali »prijatelje i neprijatelje Mletčana smatrati za svoje prijatelje i neprijatelje«, pak onda dodaju: »Taj Bajamonte je očit neprijatelj i izdajica naše obćine, a vi njega primate za sudca i počašćujete ga, što je proti našoj časti i utanačenim ugovorima«.

Ukor i prijetnje, a jos vi§e budne o6 mletadkoga kneza u Zadru pomrsile su osnove bana Mladina. Nema barem spomena Bajamontu kroz neko vrijeme u spomeni- cima. Mozda je i sam Mladin odustao od te osnove. No zato ipak nije mirovao. Trogirani bijahu vec tako ugrezli u mletafiku struju, da su i potestate svoje birali izmedju tamosnjih gradjana. Tako je od 27. srpnja 1321. bio njihovim potestatom mletacki gradjanin Stjepan Manolesso. Ban Mladin upro svu snagu, da prikloni na svoju stranu reCenoga potestata. Sta mu je nudio ili dao, ne moze se ustanoviti ; no ne prodje mnogo, a Stjepan Manolesso stupio potajno u sluzbu banovu. Upiruci se o savez s banom stao potestat haraciti medju Trogiranima. No s toga se rodi veliko nezadovoljstvo u gradu. Trogirani salju svoje poslanike k banu, da mu izloze tuzbe silovitoga potestata ; no Manolesso pretekao trogirske poslanike i prikazao svoja nasilja banu u drugom vidu. Mladin planuo, pak ce osakatiti krive tuzitelje. Bacio poslanike u tamnicu, te odredio, da se svakomu od njih izvade po dva zuba i jedno oko, neka pamte, kad su krivo obijedili svoga poglavara. No ipak se Mladen napokon predomislio : odvratili ga od toga neki vjerni mu Trogirani. U to se u Trogiru porodila smutnja. Sve stalo u jedan glas vapiti, da je svemu zlu kriv zulumCar Manolesso, da je bana krivo izvijestio, da radi na zator obcine. Videci napokon Manolesso, da mu nema duljega obstanka, ostavi grad na brzu ruku i pohita k svomu savezniku Mladinu, koji ga lijepo do6eka i ugosti. Izplati mu paie i placu, sto bi ju morao primiti od Trogirana za 6itavu godinu ; osim toga obe<5a mu nadoknaditi sve stvari, koje mu bijahu u Trogiru zaostale, te su ih ondje zaplijenili. A na to podize ban vojsku, da se osveti Trogiranima, §to su zbacili s potestata njegova dovjeka. No §to ce Mletci? Zar ne ce oni opet pohitati u pomoc Trogiru? Ovaj put nad- mudrit ce ban lukave Mletke. Mladin II., ban Hrvata i Bosne, pi§e 25. studenoga 1321. iz Skradina pismo svijetlomu, velemoznomu i mocnomu gospodinu Ivanu Superanciju, duzdu mletadkomu, gdje no ovako hvali i brani Manolessa : >Po§to je na naSu molbu plemeniti muz Stjepan Manolesso, va§ gradjanin, poradi svojih zasluga primio upravljanje i potestat naSega grada Trogira, te se u tom zvanju ponio dobro i zakonito, kako smo mogli razabrati iz izvjeltaja mnogih vjere dostojnih Ijudi, te se i sami uvjerili revnim vlastitim potrazivanjem, — do§lo je nedavno do naSega znanja, da je obdina grada