Misleći, da je najzgodnije vrijeme, da se dobave Šibenika, stadoše se tobož živo zauzimati za slobodu njegovu. Izabraše novo, svečano poslanstvo od tri lica, Tomu Sagreda, Angjela Bemba, i Marka Vitturija, koji ce sada odlučno (instanter) zahtijevati od njega, da bi izvolio ostaviti Šibenčane u njihovu stanju i slobodi, a da se zadovolji onim pravima, koja je dosad uzivao otac njegov i on sam. A da bi Mladinu pokazali, da se ne §ale, zapovjedi§e, da se dize vojska i mornarica, pak ju onda posla§e u dalmatinsko more u pomoc Sibeniku. Zanimljivo je, kako su MletCani vec tada lukavo navjeScivali, da im nije stalo zadrzati mozda Sibenika za svoju obcinu, nego da mu jedino zele izra- diti, kako bi ostao u svojoj slobodi!
Ban Mladin II. sad je gorko izkusio, sta je to biti mleta6ki gradjaninl Ne imajuci brodovlja, a kamo li takova brodovlja, koje bi se moglo ogledati s mletaSkim, morade se okaniti svoje namisli, da kazni odmetne sibenske gradjane. Ostavi polje izpred Sibe- nika, svaljujuci svu krivnju za svoju nedacu na lukave, vjerolomne Mletke. Sibencani pak slavljahu silno slavlje, te izabrase za svoga potestata mjesto poginuloga Kose Ilijica krbavskoga kneza Budislava Kurjakovida. Taj bijaSe zakleti neprijatelj bana Mladina, a jak i ugledan medju hrvatskim knezovima. Tim zadadoSe Siben6ani drugi udarac banu Mladinu, koji toga nije mogao oprostiti nekadanjemu miljen6etu svoje porodice. No Mladin kao da se jos nije okanio nade, da ce ipak jednom pokoriti Sibenik. Mislio je jadan predobiti mletacku obcinu i duzda joj Ivana Superancija, te skloniti ih, da ne pomazu odmetnoga grada. Poslat ce svoga pouzdanoga 6ovjeka, mudroga muza, vjeStoga i slavnoga IjeCnika svoga, Vilima Varinjanu, u Mletke, ne bi li mu po§lo za rukom, da nakloni duzda na Mladinovu stranu. Vilim Varinjana (Guillelmus de Vergnanai Verignana) bija§e sin Cuvenoga profesora medicine na sveucili§tu u Bologni, Bartolomeja Varinjane, a i sam jedan izmedju najodlidnijih Ijeioika svoga vijeka. Ban Mladin uzeo ga za svoga tjelesnoga Ijecnika, a uza to rabio ga i kao diplomatskoga savjetnika u vaznim politidkim poslovima. Taj dakle Vilim Varinjana, sam rodom Talijan, podje 7. sijecinja 1320 za bana Mladina u Mletke, Najprije ce pozdraviti duzda u banovo ime kao njegova gospodina i prijatelja, onda ce pozdraviti i vijecnike, te izjaviti, da je ban spreman na svaku dopuStenu i 6astnu sluzbu. Cudit ce se nadalje Varinjana, §to je, nastala neka napetost i opreka izmedju bana i Mletaka, sto se je osobito ocitovalo onda kad su Mletcani za vrijeme »bune Sibenskih podanika proti 6asti banovoj poslali odmet- nicima u pomoc brodove i vojsku«. Ban se tomu osobito cudi, posto znade, da je zako- niti i vjerni gradjanin mletacke obdine. Neka Vilim pita za uzrok toj protivStini, neka se znade, da se uzmogne ukloniti. Ako bi uzrokom bile samo ustmene i pismene obijede zlih Ijudi, moglo bi se lako povratiti sve u prijasnje stanje, po§to ban zeli i dalje biti prijatelj duzdu i obcini. Na tu priliCno diplomatsku i skromnu poruku odgovorise Mletci upravo drzko. Oni sve priznaSe, §ta su dinili protiv bana Mladina, a u prilog Sibendanima. A kako to oprav- da§e? Evo kako odsjeko§e banu Mladinu 14. veljace 1320 »Mi znademo, da su vazda na§i predSastnici i obcina mletadka nastojali od najdavnijih vremena, da primorski krajevi Dalmacije zadrze svoju slobodu, i da ih nisu dali ni od koga pokoriti i podloziti. Nasli smo takodjer u starim spisima od dvije stotine godina natrag, kako je nekad (998) duid Petar (Orseoli), na§ predSastnik, primorske gradove Dalmacije svojom modnom desnicom oslobodio, kad ih je bio zauzeo i pokorio neki kralj i knez Hrvatske (Drzislav).* Eto tako se Mletci narugaSe hrvatskomu banu! Kao ito je nekad radio duzd Petar Orseoli za kralja hrvatskoga Drzislava, cinit ce Sada duzd Ivan Superancio za bana Mladina II Uza sve to poruCuje mu jo§ porugljivo, da ce postupati s njim kao s milim i iastnim gradjaninom mletadkim, ako ne bi on sam dao povoda ili uzroka za protivnol To je bilo zaista suvise za bana Mladina, koji je nekad dozivio sjajnih dana za svoga otca, bana Pavla. Stanje je njegovo dnevice postajalo nepovoljnije: ovamo mu se
