gospodara Bosne, Pavla I. od plemena Subic zastupa§e spljetski nadbiskup Petar, bana 6itave Slavonije Henrika Gisingovca i sinovca mu Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice, po imenu Stjepana, Ivana i Radoslava zastupase cazmanzki arcidjakon Ivan. Od hrvatskih plemica bijaSe, §to se znade, nazoian jedini Stjepan, sin Bogunov, iz zupanije Pozege. Vjencanje bilo je u velikoj crkvi sv. Marije u gradu Budimskom, a obavljao ga je ostrogonski nadbiskup. Najprije polozi Karlo prisegu, da ce »Boga slusati i njegove zapovijedi vrSiti, da ce katolicku vjeru, kako ju obca rimska crkva navijesta i uci, odr- zati; rimsku crkvu, kano i crkvu sv. Marije (u Budimu) i sv. Vojtjeha (u Ostrogonu) i sve crkve svoje drzave, njihove biskupe i predstojnike sa povjerenim njima od Boga stadima po Bozjoj volji postivati i braniti; da ne ce papi ni njegovim legatima smetati, nego ih stititi ; da ne ce prava rimske crkve kmjiti, niti njezina imanja i sto je na njima, hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje ni kraljevskih prava i prihoda smanjivati niti razdavati; nego pa6e drzavu Siriti, a Sto je od prava i prihoda protupravno razasuto, opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna prava i preimudtva uzdrzati i zasticivati ga od nasilja mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga vojvode Kazimira) i tim se zadovoljavati; napokon da ce blagostanje Bozjom providno§du povjerenoga mu naroda unapredjivati, te nikoga bez sudbenoga po- stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca mu ostrogonski nadbiskup glavu kraljevskom krunom, te stade po- zivati nazocne velika§e i zastupnike odsutnih pred zr* tvenik, gdje no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju i gospodaru. Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj ugarski i hrvatski. Prva mu briga bija§e, da posljednje odpornike skrSi ili umiri, i da svoje vjerne privrzenike obilato nagradi. Dne 20. ozujka 1310. izdade u Barsu znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gor- janskomu. U njoj izbroji sve potanko, sto je sve Pavao kroz deset godina za nj radio i prepatio, kako je suz- bijao Henrika Gisingovca i razkralja Stjepana Dragutina, kako je svladao pokrete u zupaniji Pozegi, i kako mu je pomagao na vojni u CeSkoj. Kralj ne moze ni da zabiljezi sve zasluge Pavlove, pak kaze, da je kud i kamo vise zavrijedio, nego §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku >po savjetu i s privolom vjernih baruna svojih.c No jo§ jedno uiini Karlo za umirenje Slavonije. Negdje iza 23. listopada 1309. umre dosadanji ban Slavonije, prevrtljivi i siloviti Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom sinove Petra i Ivana. U posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga kralja i gospodara; no tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez i uztrajati u vjernosti ? Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije po- vjeri pouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on za bana kneza Stjepana Babonica, »velikoga kneza* slavonskoga i gospodara grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao sest do sedam godina (1310 — 1316). Prvi poznati tin novoga bana bio je, da je 18. kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni
