Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/20

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


gospodara Bosne, Pavla I. od plemena Subic zastupa§e spljetski nadbiskup Petar, bana 6itave Slavonije Henrika Gisingovca i sinovca mu Nikolu zamjenjivaSe izabrani biskup gjurski Nikola, a »velike knezove slavonske« (magnis comitibus Sclauonie) Babonice, po imenu Stjepana, Ivana i Radoslava zastupase cazmanzki arcidjakon Ivan. Od hrvatskih plemica bijaSe, §to se znade, nazoian jedini Stjepan, sin Bogunov, iz zupanije Pozege. Vjencanje bilo je u velikoj crkvi sv. Marije u gradu Budimskom, a obavljao ga je ostrogonski nadbiskup. Najprije polozi Karlo prisegu, da ce »Boga slusati i njegove zapovijedi vrSiti, da ce katolicku vjeru, kako ju obca rimska crkva navijesta i uci, odr- zati; rimsku crkvu, kano i crkvu sv. Marije (u Budimu) i sv. Vojtjeha (u Ostrogonu) i sve crkve svoje drzave, njihove biskupe i predstojnike sa povjerenim njima od Boga stadima po Bozjoj volji postivati i braniti; da ne ce papi ni njegovim legatima smetati, nego ih stititi ; da ne ce prava rimske crkve kmjiti, niti njezina imanja i sto je na njima, hotimice oStecivati; da ne ce ugarske zemlje ni kraljevskih prava i prihoda smanjivati niti razdavati; nego pa6e drzavu Siriti, a Sto je od prava i prihoda protupravno razasuto, opet s Bozjom pomocu povratiti; da ce drzavnomu plemstvu njegova stara tradicijonalna prava i preimudtva uzdrzati i zasticivati ga od nasilja mocnih tirana; da ce ziviti u zakonitom braku (bio je tada vec ozenjen Marijom Katarinom, kcerju polja6koga vojvode Kazimira) i tim se zadovoljavati; napokon da ce blagostanje Bozjom providno§du povjerenoga mu naroda unapredjivati, te nikoga bez sudbenoga po- stupka osuditi.« Iza te prisege ovjenca mu ostrogonski nadbiskup glavu kraljevskom krunom, te stade po- zivati nazocne velika§e i zastupnike odsutnih pred zr* tvenik, gdje no polozivsi ruke na evandjelje prisegoSe Karlu vjecnu vjernost kao svomu kralju i gospodaru. Karlo Robert bijaSe sada dva put krunjeni kralj ugarski i hrvatski. Prva mu briga bija§e, da posljednje odpornike skrSi ili umiri, i da svoje vjerne privrzenike obilato nagradi. Dne 20. ozujka 1310. izdade u Barsu znamenitu povelju nepokolebivomu magistru Pavlu Gor- janskomu. U njoj izbroji sve potanko, sto je sve Pavao kroz deset godina za nj radio i prepatio, kako je suz- bijao Henrika Gisingovca i razkralja Stjepana Dragutina, kako je svladao pokrete u zupaniji Pozegi, i kako mu je pomagao na vojni u CeSkoj. Kralj ne moze ni da zabiljezi sve zasluge Pavlove, pak kaze, da je kud i kamo vise zavrijedio, nego §to mu eto daje, a to je imanje Drenovac uz rijeku Orljavu, koje pripada gradu Pozegi. Kralj poklanja tu zemlju svomu poborniku >po savjetu i s privolom vjernih baruna svojih.c No jo§ jedno uiini Karlo za umirenje Slavonije. Negdje iza 23. listopada 1309. umre dosadanji ban Slavonije, prevrtljivi i siloviti Henrik Gisingovac, ostavivSi za sobom sinove Petra i Ivana. U posljednji cas bijase doduse Henrik priznao Karla za svoga kralja i gospodara; no tko bi mogao bio jamciti, da ce toliko puta vjerolomni knez i uztrajati u vjernosti ? Smrt Henrikova dade kralju zgode, da baniju ditave Slavonije po- vjeri pouzdanu muzu, koji mu ne ce prvom prigodom vjerom krenuti. I tako izabere on za bana kneza Stjepana Babonica, »velikoga kneza* slavonskoga i gospodara grada Stenidnjaka (de Stenizuale). Stjepan bijase za prijestolnih borba zajedno s bracom svojom vazda stajao uz Anzuvine, te se je moglo odekivati, da ce i dalje ostati vjeran svomu gospodaru. Stjepan Babonic banovao sest do sedam godina (1310 — 1316). Prvi poznati tin novoga bana bio je, da je 18. kolovoza 1310. izdao mletadkoj obcini slobodni