list, kojim je na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da mogu slobodno sa svojom trgovinom prolaziti »kroz njegove zemlje i njegovo vladanje« (per terras nostras et nostram potentiam). Malo dana poslije, 27. kolovoza zapovjedi kralj vjernomu svomu slavonskomu banu Stjepanu i njegovoj braći, da uzdrže slobodnoj obćini Gradac tik Zagreba njezin posjed Kobila.
Činilo se, da će s banom Stjepanom nastati za izmorenu Slavoniju mirnije doba. I na stolici zagrebačke biskupije sjedio je tada mirni i krijepostni biskup Augustin Kažotić (Cazzotti), kojega bijaše još 9. prosinca 1303. papa Benedikt XI. imenovao za tu čast. Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi drzali; no cinilo se, da ce se sada biskup s novim banom lako pogoditi. Dok se je ovako Slavonija neSto umirila, zaprijetila je Ugarskoj pogibija od novih smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama i kletvama papinskoga legata htio da predade krunu sv. Stjepana. Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma i posla- nike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgo- vora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu. Napokon ipak izmiri erdeljski biskup Benedikt, sin vojvode Ladislava, otca svoga s kraljevskom strankom. Na njegovu ponuku sastaSe se 8. travnja 1310. ostrogonski nadbiskup i palatin Omodej s vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do 1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski nije ni dalje htio da znade za njega. A pitanje je bilo, hoce 11 i drugi velikasi stajati skrstenih ruku, kad bude Karlo stao vrsiti svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala. (Hrvatski ban Pavao I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u Ugarskoj i Slavoniji ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom, Mladinom II., koji je preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo i dalje nemira, kako se moze naslucivati iz povelja, izdanih knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao i po tom §to je ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu kralju. Uz bosanske posle bavio se ban Pavao i hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova braca i sinovi obavljaju doduse Cast i sluzbu »knezova primorskih gradova Dalmacije;« no njemu kao starjeSini svoga roda i banu hrvatskomu pripadalo je pravo i duznost, da sve nadzire i drzi na okupu. S napuljskim dvorom ostao je svedjer u tijesnoj svezi; primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani, koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima sto vise naudio, pomaga§e u velike gradu Rabu na otoku istoga imena, koji je tada bio u mletaCkoj vlasti, a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas ovima u prkos izdao je ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje, kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine i pravice u svojoj banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata i gospodin Bosne, dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno prijateljstvo i cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana, na§ prisni i osobiti prijatelj, zajedno s obcinom, plemicima i svima Ijudima toga grada vazda goji.^e i neprekidno goje prema nama i naSoj banovini, — htjeli, odredili i iz po-
