Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/21

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


list, kojim je na njezinu molbu dozvolio njezinim podanicima, da mogu slobodno sa svojom trgovinom prolaziti »kroz njegove zemlje i njegovo vladanje« (per terras nostras et nostram potentiam). Malo dana poslije, 27. kolovoza zapovjedi kralj vjernomu svomu slavonskomu banu Stjepanu i njegovoj braći, da uzdrže slobodnoj obćini Gradac tik Zagreba njezin posjed Kobila.

Činilo se, da će s banom Stjepanom nastati za izmorenu Slavoniju mirnije doba. I na stolici zagrebačke biskupije sjedio je tada mirni i krijepostni biskup Augustin Kažotić (Cazzotti), kojega bijaše još 9. prosinca 1303. papa Benedikt XI. imenovao za tu čast. Augustin bijase se za pro§lih gradjanskih smutnja s knezovima Babonicinn pravdao poradi Medvedgrada, koji su knezovi drzali; no cinilo se, da ce se sada biskup s novim banom lako pogoditi. Dok se je ovako Slavonija neSto umirila, zaprijetila je Ugarskoj pogibija od novih smutnja. Okorjeli erdeljski vojvoda nije unatoc prijetnjama i kletvama papinskoga legata htio da predade krunu sv. Stjepana. Njegovim odporom ohrabreni stadose se opet dizati drug! velikasi, a medju svima najgordiji Matija Cak Tren6inski. Sla1i Matiji pisma i posla- nike, nudili ga svacim, samo da ga smekSaju; ali on za sve ne mari, te ni ne daje odgo- vora. I gradjani Budima opet se uzjogunili, pak se opirali svomu sudcu. Napokon ipak izmiri erdeljski biskup Benedikt, sin vojvode Ladislava, otca svoga s kraljevskom strankom. Na njegovu ponuku sastaSe se 8. travnja 1310. ostrogonski nadbiskup i palatin Omodej s vojvodom u Segedinu, gdje no Ladislav obeca, da ce do 1. srpnja krunu sv. Stjepana predati. Vojvoda odrza rijeC, a na to bi Karlo 27. kolovoza god. 1310. treci put okrunjen, i to u Stolnom Biogradu od ostrogonskoga nadbiskupa Tome, a krunom sv Stjepana. Sad vec nije mogao nitko vise dvojiti, da je on zakoniti nasljednik Arpadovica. Jedini Matija TrenSinski nije ni dalje htio da znade za njega. A pitanje je bilo, hoce 11 i drugi velikasi stajati skrstenih ruku, kad bude Karlo stao vrsiti svoju kraljevsku vlast, koja bija§e za posljednjih decenija posve propala. (Hrvatski ban Pavao I. obladao Zadrom, 1311.) Za prijestolnih borba u Ugarskoj i Slavoniji ne spominje se u tim zemljama ime bana Pa via. On je bio suvi§e udaljen od pozoriSta, gdje se je borba vodila, a k tomu je imao pune ruke posla u svojem vladanju. Izprva ga zaokupile neprilike u Bosni, gdje mu bijahu patareni ubili brata Mladina I., bana bosanskoga (1304.). Pavao dodu§e zamijenio brata svojim sinom, Mladinom II., koji je preuzeo bansku Cast u Bosni; no u Bosni bilo i dalje nemira, kako se moze naslucivati iz povelja, izdanih knezu dolnjih krajeva Hrvatinu, kao i po tom §to je ban Pavao posao jednom u pohode srbskomu kralju. Uz bosanske posle bavio se ban Pavao i hrvatsko-dalmatinskim primorjem. Njegova braca i sinovi obavljaju doduse Cast i sluzbu »knezova primorskih gradova Dalmacije;«  no njemu kao starjeSini svoga roda i banu hrvatskomu pripadalo je pravo i duznost, da sve nadzire i drzi na okupu. S napuljskim dvorom ostao je svedjer u tijesnoj svezi; primao od njega godisnju penziju, pate se god. 1304. spremao u pohode napuljskomu kralju. Od svih hrvatskih knezova otimali se njegovoj banskoj vlasti jedini Frankapani, koji su medjutim takodjer bill gorljivi privrzenici Karla Roberta. Da bi Frankapanima sto vise naudio, pomaga§e u velike gradu Rabu na otoku istoga imena, koji je tada bio u mletaCkoj vlasti, a Cesto u razmirici sa susjednim knezovima Frankapanima. Bas ovima u prkos izdao je ban Pavao 4. sijeCnja 1307. u Skradinu gradu Rabu dvije povelje, kojima mu je gotovo kao suvereni vladar podijelio razlidite slobostine i pravice u svojoj banovini. U jednoj povelji govori ban ovako: »Mi Pavao, ban Hrvata i gospodin Bosne, dajemo na znanje svima, kojih se tide, ovim pismom, kako smo, promatrajuci iskreno prijateljstvo i cistu Ijubav, koju odliCni gospodin Marko Michieli, Castni knez Rabljana, na§ prisni i osobiti prijatelj, zajedno s obcinom, plemicima i svima Ijudima toga grada vazda goji.^e i neprekidno goje prema nama i naSoj banovini, — htjeli, odredili i iz po-