Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/19

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


vještinom svojom, da predobije posljednje i najznamenitije protivnike Karlove. Knez Ivan Gisingovac bijase se jos u travnju 1308. pokorio, a brat njegov Henrik, ban citave Sla- vonije, dade se sada od Gentila skloniti, te priznade Karla za svoga kralja. Napokon se kardinal 10. sludenoga sastade i s Matijom Trendinskim, pak i njega izmiri sa svojim sticenikom. Gentilis imenova Matiju zastavnikom i zastitnikom crkve, a kralj mu podijeli cast tavernika i zajedno mu povjeri kraljevski grad u Budimu. Malo zatim, dne 18. studenoga sastade se u Budimu obci drzavni sabor, koji bijase legat sazvao. Skupilo se sila svijeta: Henrik Gisingovac dosao sam glavom; Matija Tren- cinski i Ladislav Apor, erdeljski vojvoda, poslali svoje zastupnike. Kad je legat 27. stude- noga u oduljem govoru izlagao prava papinske stolice u pogledu Ugarske, prekidose ga velikasi i plemici glasnim mrmljanjem. Stadose dovikivati, da ni papi ni njegovu legatu ne pristoji pravo, da namjestaju kralja u Ugarskoj. Legat smije samo onoga, kojega su oni sami po starom obicaju na prijestolje podigli, u ime papinske stolice potvrditi. Pak i u buduca vremena smjeti ce crkva kruniti za kralja samo onoga, koji potjece iz kraljev- skoga roda, i koji je od njih slozno izabran. Mudri i oprezni Gentilis oditova na to, da je on jedino na molbe, kao i s narocitom privolom prelata, baruna i plemica potvrdio Karla za kralja, poSto mu to prijestolje ugarsko kao potomku stare kraljevske porodice pripada. Sad bi Karlo od svih nazocnih priznat za kralja; oni mu se poklonise, poloziSe zakletvu vjernosti, dadose mu poljubac mira, te ga uz glavno klicanje nosahu na svojim ledjima po saboru. Sinoda, koja se bijase poslije pocetkom prosinca u Budimu sastala, i kojoj je legat predsjedao, zaprijeti prokletstvom, interdiktom i gubitkom casti i imanja svima, koji bi se jos i sada kratili priznati Karla, te mu ne htjeli predati kralj evska imanja. Ogromna vecina ugarskih staleza nije se jamacno na to obazirala, sto je Karlo Robert bio jos god. 1300. okrunjen u Zagrebu, vec je zahtijevala, da se obcenito priznati kralj sada ponovo ovjenca krunom sv. Stjepana. No ta kruna bijase u rukama erdeljskoga vojvode Ladi- slava, koji je nikako nije htio predati. Sinoda u Budimu izjavi s toga, da se kruna sv. Stjepana, ako je erdeljski vojvoda ne bi do odredjenoga roka povratio, imade sma- trati za nesvetu i prokletu. Podjedno neka se dade na- Siniti nova kruna, kojuce legat posvetiti, i kojom cese tada vjencati i kralj Karlo Robert i njegovi zakoniti nasljednici. Vojvoda Ladislav nije medjutim htio ni 6uti, da predade krunu, vec je svasta zahtijevao, Sto se nije moglo izpuniti. Bilo se s toga bojati, da se opet ne porodi gradjanski rat. Dne 4. svibnja 1309. boravio je magistar Henrik Gisingovac, ban Citave Slavonije, u gradu Koprivnici, gdje je dijelio povlastice i povelje svojim podanicima. Mjesec dana poslije, 4. lipnja, izdade on izpravu, kojom obeca, da ce priznavati Karla za kralja, i ostati vjeran njemu i onda, ako bi se krunio kojom novom krunom i u kojem drugom gradu, nego u Stolnom Biogradu. Posto su sliSne izjave izdali i drugi neki velikasi, stalo se je spremati na krunisanje. Krunisanje Karla Roberta obavljalo se 15. lipnja 1309. u Budimu. Cletiri dana prije, dne 11. lipnja, posvetio je Gentilis novu krunu u nazocnosti svecenstva i naroda. Na samo krunisanje bijase se zgrnulo sila svijeta sa svih strana. No mnogi velikasi ipak ne dodjose, vec poslaSe svoje zastupnike. Iz hrvatskih zemalja ne dodje nitko, mozda zato, §to su matrali prvo krunisanje u Zagrebu dovoljnim i zakonitim. Bana hrvatskoga i