Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/18

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


dugo čamio u zatvoru, na sto ga vojvoda predade knezu crveno-ruskomu, koji ga tek poslijc nove godine 1308. pusti na slobodu. Otona bijase minula volja, da se natjece za prijestolje u Ugarskoj. Godine 1307 6inilo se, da se je Karlo Robert sretno rije§io svih svojih takmaca. I novi papa Klement V., koji bijase prenio svoju stolicu u Avignon po zelji francuzkoga kraljd, pregnuo raditi za lticenii<a rimske stolice. Dne 1. lipnja 1307. obladao Karlo Robert Budimom, a 10. kolovoza izdao papa Klement bullu u prilog Karlu, zaprijetivsi prokletstvom i interdiktom, kao i gubitkom 6asti i imanja svima, koji bi se niemu opi- rali. Dva mjeseca zatim, u listopadu 1307. sastade se drzavni sabor ugarski na polju Rakosu kod Peste, gdje se skupi uz brojne biskupe i duhovnike i velik broj svjetovnih velikasa, pade i bivSih protivnika Anzuvina. ZakljuSeno bi, da se Karlo i njegovi po- tonici prime za kralje i naravne gospodare, kako se to pristoji po zakonitom nasljedsivu. Svi, koji bi se kratili, da mu se pokore, ili ne bi htjeli predati mu kraljevska imanja ili placati dace, bise proglaseni za izdajice i neprijatelje domovine. Jedino Gisingovci i erdeljski vojvoda Ladislav Apor, u kojega bijahu krunske drago- cjenosti, ne htjedose jos znati za kralja Karla. Njima se pridruzi Matija Cak Tren- dinski, koji se bija§e opet odmetnuo, da bude posve samosvojan u svojoj knezevini. Stalo se raditi, da se i ti mocni velikasi prikupe, kad se najednom proti Karlu podize novi suparnik, srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj supruzi Katarini svojak izumrlih Arpadovica. I on se pomamio za krunom sv. Stjepana, valjda da njom ovjen6a svoga sina Vladislava, kojemu bijase nestalo nade, da bi se ikad mogao popeti na srbsko prijestolje. Stjepan Dragutin, gospodar Macve, stao ugovarati s mocnim erdeljskim vojvodom Ladislavom Aporom. Utanacise, da ce kci vojvodina, nesudjena supruga zaro- bljenoga Otona, poci za Dragutinova sina Vladislava. U isti mah stao Dragutin progoniti privrzenike Anzuvina u svojim oblastima. Premamio i Ivana Erardova, koji je zatim ustao na magistra Ugrina, zupana u Vukovu i Srijemu. Ivan Erardov sa svojim ortacima ne- milo razao i bjesnio po Srijemu, progoneci prista§e Anzuvina. No i tu pomoze Karlu vrli Pavao Gorjanski. On skupi po izbor 6etu vjernih podanika, udari na Ivana, zarobi ga i predade ga magistru Ugrinu. Tako oslobodi Pavao domovinu od velike pogibli, koja joj bijase propascu zaprijetila (patriam ab excidio, quod sibi uerisimiliter intentabatur, liberauit). Borba sa srbskim razkraljem i njegovim privrzenicima mora da je bila zestoka i uporna, Stanje Ugarske i Slavonije bilo je s toga vrlo tuzno. U prosincu 1308. zaklinjase mletacki duzd Petar Gradonigo knezove Frankapane, neka nipo§to ne udadu u Ugarsku mladu kneginju Zanetu, kcer pokojnoga kneza Leonarda. Neka promotre, kakav su zivot provodile mnoge zene od kuce krdkih knezova, koje su bile udate u Ugarskoj, i kako su napokon svrsile; neka vide takodjer >vrlo lo§e, pade kuzno stanje, koje sada vlada u Citavu kraljevstvu Ugarske kao i u dijelovima njegovim (pessimum immo pestiferum statum, qui ad presens viget in toto regno et partibus Hungarie). Jo§ 1. rujna 1308. boravi Karlo Robert u Petrovaradinu, po svoj prilici da smiri posljednje trzaje odpornika; a na to se zuri preko Czegleda u Badim, kamo je dolazio u isto vrijeme papinski legal Gentilis. Sreca bija§e po Karla Roberta, da je papa izabrao ba§ ovoga umnoga, vjestoga i pomirljivoga kardinala, da kao namjestnik njegov u Ugarskoj utre put do prijestolja izabraniku rimske stolice. Kardinal Gentilis prolazio kroz Dalmaciju (u Spljetu 16. lipnja i 13. srpnja), zatimHrvatskom, gdje je u Senju 17. kolovoza 1308. Andriju, sina rabskoga kneza Marka Mihajlova, imenovao svojim dvorjanikom, nadalje Slavonijom, gdje je 29. rujna kod Zagreba prisustvovao nekoj parbi izmedju zagrebadkoga biskupa i knezova Baboni6a radi Medvedgrada. Jama6no je kardinal na polazku kroz hrvatske zemlje bodrio prijatelje Anzuvina. Do§av napokon 8. studenoga u Budim nastojao je svom snagom i