Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/17

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


do tvrde Požege razorili, pootevsi stvari i blago tamo§njih zitelja, i opet je pomenuti magistar Pavao zajedno s naSim vjernima onoga kraja sinove Bagunove neprijateljski suzbijao i pobjedu nad njima odrzao. On je tada saSuvao onaj kotar, ali je dopanuo smrtnih rana, posto bi konj, na kojem je jahao, u onom boju ubijen. Nadalje kad su Ijudi ili puci zupanije Pozege, povjerovavsi kuznim govorima, pristali uz nasega protiv- nika, recenoga bana Henrika, te se odmetnuli od nasega velicanstva, i opet je magistar Pavao s na§im vjernim sluzbenicima udario na sabrane odmetnike u selu Paka, svladao ih, te ih prinudio da nam se pokore. I torn je prigodom zadobio tezkih rana«. Borbe u Slavoniji u zupaniji Pozegi i Vukovu bjesnile su negdje god. 1303. i 1304. Banu Henriku, koji je drzao sve ugarske zupanije na sjeveru Drave, a k tomu i prostrane posjede u zupaniji krizevatkoj, bilo je posve lako provaljivati u iztoCnu Slavoniju. U sijeCnju (23.) 1305. boravi ban Henrik u Vukovu (in Wlkou) kod sv. Jurja, te sudi sud. On odgadja neko ro6iste, posto seje upravo tada jedna pruca se stranka desila u njegovoj sluzbi (quia iidem nostris sunt ad presens serviciis occupati) Mora te je ban Henrik stra§no razao medju svojim protivnicima, jer je novi ostrogonski nadbiskup bio prinudjen, da 31. srpnja 1305. kazni njega i brata mu Ivana crkvenirn prokletstvom, a sve zemlje njihove interdiktom. No kletve nadbiskupove nijesu mnogo djelovale; Henrik Gisingovac ostao svemocan, te se je ponosito pisao: »ban citave Slavonije, magistar tavernika kralja ugarskoga, zupan Simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki«. U to se sudbina ugarskoga prijestolja odlucila na drugoj strani. Jos u lipnju 1304. bija§e Ceski kralj Veceslav II. sa znatnom vojskom provalio u Ugarsku, da ucvrsti vla- danje svoga sina. No njemaSki car Albrecht, saveznik Karla Roberta, udari ga na to drzavnim progonom, te posla svoga sina Rudolfa s vojskom na Moravu. Tako bi Veceslav prinudjen, da se vrati na obranu svoga kraljevstva. Na polazku iz Ugarske povede sa sobom sina svoga, vec okrunjenoga kralja Ladislava, a s njim ponese kuci krunu, mac i plait sv. Stjepana. Sada provaliie i Albrecht i Karlo Robert u Cesku i prodrijese do Kutne gore. Ali ih na to sreca izdade, te moradoSe uzmaknuti. Slavodobitni Veceslav bio bi im sasvim odolio, ali umre 21. lipnja 1305. od susice u svojoj 34. godini. Mladi njegov tek Sestnaestgodisnji sin Veceslav III. utanaSi zatim 5. kolovoza 1305. mir s carem Albrechtom, razvrgnu zaruke s Elizabetom, kcerju posljednjega Arpadovica, te se u listopadu iste godine ozeni Violom, kderju tjesinskoga vojvode. Kako je odsad bio zaokupljen svojom djedovskom kraljevinom, a i borbama za polja6ko prijestolje, nije vise dospijevao, da se sam dalje natjece za Ugarsku. Ali ipak ne htjede, da je prepusti svomu takmacu Karlu. Jos iste godine 1305. sastade se Veceslav lit u Brnu s bavarskim vojvodom Otonom, te mu sporazumno sa svojim nazocnim privrzenicima ustupi sva svoja prava na Ugarsku. Podjedno mu predade krunu, mac^ i plast sv. Stjepana. Za novoga protukralja Otona nijesu prilike bile tako zgodne, kao nekad za Vece- slava. Ta on nije mogao ni uci u Ugarsku; na sjeverozapadu branio mu ulaz Matija Cak od Trendina, a na zapadu zakrcio mu prolaz kroz Austriju tamosnji vojvoda. Kradomice, obukav se u odijelo obicna trgovca, do^uljao se Oto kroz Austriju s male pratnje do Sopruna, gdje ga doceka§e Gisingovci. Oni ga odvedose u Budim, a odanle u Stolni Biograd, gdje ga 6. prosinca 1305. canadski biskup Antun i vesprimski Benedikt ovjen- ca§e krunom sv. Stjepana Ali novi kralj ne nadje mnogo privrzenika. Nekad tako brojna narodna stranka bijaSe se gotovo ved razpala; jedini Sasi u Erdelju bijahu Otonu iskreno odani. Gisingovcima, njegovim poglavitim pobornicima, bijase mozda vec prije njegova dolazka u Ugarsku Karlo Robert oteo tvrdi Ostrogon. Na pocetku veljaSe 1307. nala- zimo Otona u Varadinu; odanle podje u proljece u Erdelj, da se tamo vjenda s kcerju mocnoga vojvode Ladislava Apora, i tim ojaca svoje stanje. No izdajnidki vojvoda zarobi ga i baci u tamnicu, otevii mu krunu, maC i plait sv. Stjepana. Sad je nevoljnik