ili poslije Stjepanu Rajkovicu povelju, kojom mu darova§e iz zahvalnosti vi§e mjesta u Bosni i na Usori. U povelji pi§e Drazeslav dijak uz ino: >Pravi gospodin ban Tvrtko, kada se b^hmo svadili (oba bana), tada nas Stipan Rajkovic umiri, i da nam nas grad Bobovac, a ne da ga dati Ugrom«.
Izmiriv se ban Tvrtko s bratom Stjepanom Vukom (Vukicem), stade sve vecu paznju svracati na susjednu Srbiju, koja je stradala i propadala tako od domacih smutnja, kao od navala osmanlijskih. Poraz kod Crnomena (25. — 26. rujna 1371), gdje je poginuo kralj Vukasin, a malo zatim smrt Urosa IV. (2. prosinca 1371.), posljednjega vladara iz porodice Nemanjica, uskori§e razsulo srbske drzave. Kako je Stjepan Tvrtko po svojoj baki Jelisavi bio u rodu Nemanjicima, smatrao se je on sada i bastinikom njihove drzave i prijestolja. Nije doduse mogao zaprijeciti, kad je jedan dio Srbalja proglasio svojim vladarom Lazara (Prib^evica) Hrebeljanovica, koji je bio ozenjen Dusanovotn rodjakom Milicom; ali se je koristio borbama Lazarevim s drugim srbskim knezovima, da razmakne svoju drzavinu na iztoku i jugu. Najzesci protivnik kneza Lazara bio je zupan Nikola Altomanovic (1366 — 1374.), sinovac humskoga kneza Vojslava Vojinovica. On bijase obladao zemljom svoga strica, protjeravsi iz nje njegovu udovicu i sinove. Vladanje njegovo obuhvatase zapadne dije- love Ra§e, juzni dio Huma i citavu staru Travunju (Trebinje); na zapadu medjasio je s obcinom dubrovackom, na sjeveru s Bosnom, na jugu sa zetskim knezovima BalSicima, a na iztoku s drzavom kneza Lazara. Vec od god. 1370 bio je u zavadi s Dubrovnikom, posto je od njega trazio godisnji dohodak od 2000 perpera, sto ga je dosad Dubrovnik placao srbskim kraljima i carevima. Kad mu to Dubrovcani uzkratise, provali u njihov kotar i nemilo ga oplijeni. Na to posla dubrovadko vijece god. 1371. Dobru Kalicevica i Ivana Gradica na dvor kralja Ljudevita, moleci ga za pomoc proti zupanu Nikoli. U naputku za te poslanike (^od 24. ozujka 1371.) opisuje se Nikola kao najljuci zulumcar izmedju svih srbskih velikasa, koji ne ce da s obcinom zive u miru i Ijubavi, vec trazi od nje dohodak od 2000 perpera, sto ga Dubrovnik svake godine o Dmitrovu danu placa srbskomu kralju. Kusalo se zupana Nikolu umiriti s darovima, ali on za uzdarje posla svoju vojsku, koja pohara i oplijeni dubrovacki kotar; povrh toga trazi 6000 du- kata u ime neplacena dohodka za proSle godine. »Zemlja nam je«, tuze se Dubrovdani, >opustosena, a mnogi su zitelji, braneci svoje imanje, izgubili svoj zivot ili su dopanuli robije. Pored svih opomena kralja Ljudevita ne ce Nikola da se pokori, vec robi po zemlji dubrovackoj, muceci zarobljene dubrovacke zitelje, koji od gladi i nevolje pogibaju*. Iza toga smijerno mole kralja za pomoc, sjecajuci ga njegove zakletve, jer ako Dubrov- niku ne pritece, grad ne ce modi dulje uztrajati. Zaklinju ga, neka ih ne pusti propasti, niti ubijati im Ijude i rusiti grad. Bude li pak zupan Nikola ukrocen, preplaSit ce se drugi velikaSi srbski. Na tu jadikovku povjeri kralj madvanskomu banu Nikoli Gorjan- skomu, da ucini red. No Gorjanski, Cini se, viSe je radio u prilog zupanu Nikoli, nego Dubrovniku Dne 3. svibnja 1371 tuze se opet Dubrovcani svojim poslanicima u Ugarskoj, kako nijesu ni malo koristile kraljeve opomene kod zupana Nikole, pa6e ni to, §to je maivanski ban poslao k njemu svoga poslanika, jer zupan Nikola sveudilj mu6i dubro- vacke suznje, i sveudilj hara dubrovaCki kotar. Osim onih 4000 dukata, koje mu platise suznjevi, nanio je obcini Stete preko 30.000 dukata. Ako kralj Ljudevit ne pomogne osvetiti se Nikoli i prisiliti ga na naknadu podinjene §tete, Dubrovnik ce propasti i ne ce nikada mira imati od svojih susjeda. U maCvanskoga bana Gorjanskoga neka se ne uz- daju, jer taj slabo mari za Dubrovnik, vec zasticuje Nikolu. Ali sve te jadikovke dubro- vadke nijesu koristile. Na koncu godine 1371. ili na poCetku 1372. moradose se du- brovcani s njim izmiriti, te mu obecati godisnji dohodak, sto su ga dosad pladali srbskomu caru.
