svladala. Vidimo naime, kako se preslavna porodica i presveta krv onoga dičnoga vladara Karla Prvoga miješa s krvlju Nijemaca (Germanorum).« Obćina nariče dalje, kako je zalud slavni Karlo I. Anžuvinac srećnim pobjedama iztrijebio u napnljskom kraljevstvu »Nijemce (Teutonicos), koji su poput zarazne kuge u onim krajevima bjesnili (qui quasi pestis contagiosa illis in partibus seuiebant)«, kako je utaman ubio Manfreda i pogubio Konradina, jer je sada slavna porodica »obezčašćena tako nakaznom ženitbom« (pollui tarn monstroso connubio). Ta takovu bi ženitbu odbila svaka matrona italska, makar sama potekla od neuglednih roditelja!
Ljudevit medjutim nije čekao na taj vapaj Firentinaca. Još 6. travnja bijaše on obznanio gradjanima i ziteljima Zadra, Trogira, Spljeta i Sibenika, kao i drugim grado- vima i otocima kraljevine Dalmacije, da je odlucio hercega Karla Drackoga i njegovu suprugu Margaretu povratiti u njihovu domovinu, te ih je podjedno pozvao, da do 1. svibnja 1376. skupe u luci zadarskoj potrebito brodovlje za prevoz. Tomu se pozivu odazvase sve obcine, te se onda poslije 6. svibnja zaista herceg Karlo preveze u Napulj. Cini se medjutim, da je slabo napredovao, jer nije imao dovoljno vojske, da svlada svoju suparnicu. K tomu se je 17. sijecnja 1377. preselio u Rim i papa Gregorije XL, gorljivi zastitnik kraljice Ivane. Protiv pape digla se je opet narodna liga talijanska od 80 gra- dova i viSe, i tako je planuo obci rat na poluotoku, koji se je smirio tek smrcu papinom 27. ozujka 1378. Na to se u tinji cas promijenise prilike u prilog Karlu Dracikomu, a na zator kraljice Ivane. (Ban Stjepan Tvrtko proglasio i vjencao se kraljem bosanskim i srbskim, 1377.). Odkad se je Ljudevit uzpeo na poljsko prijestolje, sve se je manje zanimao za prilike na jugu svoje drzave. Tako se zgodi^ da su se vladari jugoslavenskih oblasti, koje bijase prije skucio, redom oslobadjali izpod njegove vrhovne vlasti. A nije im bilo ni do zastite njegove, ta on nije na tolike vapaje papinske stolice gotovo niSta ucinio za obranu kr§canskoga svijeta od svedjer napredujuce sile osmanlijske. Nehajem Ljudevitovim kao da se je najvise okoristio bosanski ban Stjepan Tvrtko. No izprva smetao mu je mnogo razdor s mladjim bratom Stjepanom Vukom (Vukicem), koji je nasao zastite u pape Urbana V. Jos 14. prosinca 1369. bijase taj papa pozvao kralja Ljudevita, neka pomogne pravovjernika Stjepana Vuka, >mladjega bana Bosne«, i neka skloni Tvrtka, da se odrece svojih dosadanjih bludnja, i da vrati mladjemu bratu zemlje i imanja, koja mu bija§e oteo, Ljudevit medjutim oglusio se prvomu pozivu pa- pinske stolice, a ban Tvrtko kao da se je ohrabrio. Na njegovu dvoru zivila je neka hrvatska knjeginja, kci bribirskoga kneza Gregorija II., a unuka slavnoga hrvatskoga i bosanskoga bana Pavla I. od plemena Subica. Tvrtko je s majkom svojom Jelenom na- mjeravao tu svoju rodjaku udati za sina srbskoga kralja Papa se prepade, kad je za to cuo, te nastojase zaprijeciti, da katolicka djevojka podje za kraljevi^a razkolnika S toga on 8. travnja 1370. napisa vi§e pisama kralju Ljudevitu, suprugi mu Elizabeti, pak i samomu banu Tvrtku. U pismu na kralja Ljudevita zahtijeva, da se Gregorijeva kci vrati roditeljima ili poslje na ugarski dvor, gdje da se udade po zelji svojih roditelja i po odredbi kralja Ljudevita. Jednako pi&e papa kraljici Elizabeti, zovuci bana Tvrtka »bratom njezinim«. Napokon i pismo Tvrtku istoga je sadrzaja; u njem zapovijeda papa, da poSlje kcer Gregorijevu ili njezinim roditeljima ili na dvor kralja Ljudevita, »svoga rodjaka*. Cini se, da je sada tek kralj Ljudevit neSto ucinio za volju papinu, i da odvrati Tvrtka od snovane udaje, i da povrati Stjepana Vuka u Bosnu. Valjda je kralj poslao vojsku na Tvrtka, a s njom i brata njegova Stjepana Vuka (Vukica). Kraljeva vojska kao da je udarala na grad Bobovac, koji je branio bosanski vlastelin Stjepan Rajkovic. Taj obrani povjereni mu grad, a podjedno mu podje za rukom, te izmiri zavadjenu bracu, bana Tvrtka s bratom Vukicem. Izmirena braca izdadose na to jos iste godine 1370.
