Dok su ugarski poslanici boravili u Parizu i Avignonu, te u potonjem mjestu uzalud nastojali prikloniti papu svomu gospodaru, spremao je sam kralj Ljudevit fteprilike kra- Ijici Ivani u Napulju. Za to je izabrao svoga i njezina rodjaka Karla Drackoga, od 1371. hercega dalmatinskoga i hrvatskoga. Kroz citavu godinu 1374. radilo i priredjivalo se je u Dalmaciji, kako ce se herceg Karlo sa suprugom svojom Margaretoin prevesti u Napulj. Svi dalmatinski gradovi morali su za taj put dati svoje galije i brodove, tako gradovi Nin, Zadar, Sibenik, Trogir i Spljet, paCe i Dubrovnik. Vec 1. travnja salju Trogirani tri poslanika u Zadar, da ugovaraju s kraljevskim poslanicima u poslu prevoza hercega Karla i supruge mu Margarete u Napulj. Malo dana poslije, 10 travnja, javljaju opet Zadrani kralju po svojim poslanicima, »da galija za odlazak gospodina hercega i njegove supruge u Napulj stoji pripravljena. Nadalje konji i ine stvari gospode, natovarene na dovoljni broj brodova, vec su krenule; i na nista se drugo ne ceka za njihov put, nego na galiju Dubrovcana; cim ta stigne, poci ce odmah gospodin (herceg) s gospodjom*. U to su i DubrovCani opremili svoju galiju, imenovali joj zapovjednikom Mihajla Boba- Ijevica, te mu 13. travnja dali i naputak, sta da radi. Neka odplovi ravno u Zadar, ondje neka se predstavi gospodinu hercegu i kraljevim poslanicima, i neka im izjavi, da je po zapovijedi gospodina kralja pripravan s dubrovackom galijom prevesti gospodina hercega i herceginju do napuljskoga kraljevstva. Kad dodje onamo, neka ih izkrca te im prepo- ru6i dubrovacku obcinu i njezine trgovce, a onda neka se ravnim putem povrati u Du- brovnik. Ako ga ne bi htjeli pustiti, neka im pokaze kraljevsko pismo, kojim mu je dozvoljeno, da se namah povrati, cim ih na odredjeno injesto odpremi.
Pripreme za prevoz hercega Karla cinile su se medjutim i dalje. Dne 31. listo- pada 1374. stiglo je u Spljet kraljevo pismo, neka obcina ustupi jednu galijicu za prelaz Karla, za koji imadu doprinesti i ostale obcine dalmatinske. kao ninska, trogirska, Sibenska i zadarska. Rukovodio je pak sve te pripreme neki magistar Ivan Bissenus, kojega bijase kralj navlastice za taj posao poslao iz Ugarske. Jo§ 12. studenoga ustanovilo je zadarsko vijece placu za 87 veslaca, koji bijahu za njihovu galiju odredjeni, doznacivsi svakomu po 4 forinta mjesecno; nadkapetan imat ce na mjesec 15 forinti, kapetan 10, a svaki od 8 mornara po sest forinti. No uza sve te pripreme nije, cini se, herceg Karlo od- plovio u Napulj; ili ako je posao, vratio se je nakon nekoga vremena natrag, jer ga vec u kolovozu 1375. i poslije opet nalazimo u gradu Zadru, gdje vrsi poslove hrvatskoga hercega. Jednako nijesu nista opravili poslanici kraljevi u Avignonu, a nije ni doslo do zaruka izmedju francuzkoga kraljevica i ugarske kraljevne Katarine. U studenom 1374. boravili su doduse svecani poslanici francuzkoga kralja u Mletcima, gdje im je obcina dozvolila, da se na njihovu brodu prevezu u Senj, odakle ce poci u Ugarsku kralju Ljudevitu; no od snovanih zaruka ne bi nista, jer je u to kraljevna Katarina umrla, a preostale dvije kceri zarucio je na to Ljudevit s drugim knezovima: Mariju s 6e§kim kraljevicem Sigismundom, a Jadvigu s austrijskim vojvodom Vilimom. Ovako se je napuljska kraljica Ivana oslobodila s pomocu svoga zastitnika, pape Gregorija XL, velike pogibli, koja joj bijase god. 1374 zaprijetila. Da bi se mogla i dalje braniti od kralja Ljudevita i njegova izabranika, hercega Karla Dradkoga, odludi se i po Cetvrti put udati, poJ>to joj bijase godine 1374. umro treci suprug, kralj Jakov od Majorke. Dne 25. ozujka 1376. vjenca se ona sveSano s knezom Otonom od Braun- schweiga, koji je dosad bio vodja njemadkih placenika u Italiji Ta zenitba izazva silnu sablazan na apeninskom poluotoku. Razabire se to iz pisma firentinske obcine, sto ga je malo zatim, 2. travnja, upravila na kralja Ljudevita >Na veliko 6u6o na§e i <!:itave Italije« tako zapodinje pismo, »a jos na vecu tugu nasu doznasmo netom, da je po odredbi papinoj gospodja Ivana, kraljica Jerusolima i Sicilije, sklopila brak s nekakim gospodinom Otonom od Braunschweiga, koji je kao prost vojnik jo§ od mladosti svoje takodjer u Italiji vojevao sluzeci za placu. Ne mozemo ni izkazati, koUka nas je zaiost poradi toga
