svibnju 1373. na mletačku vojsku, kojoj je bio vrhovni vojvoda Tadija Giustiniani. Jezgra mletackih ceta, sve sami Mletcani, odolijevahu izprva srcano; no njihovi placenici sta- dose uzmicati i smetose tako ostalu vojsku, da je citava nagnula u divlji bijeg. Giusti- niani i druge odlicne vojvode bise zarobljeni; velik dio vojske ili dopade suzanjstva ili izgibe na bojnom polju, tek malen ostatak zakloni se za zidine tvrdoga Trevisa. Ali vec iza nekoliko sedmica nasmija se sreca Mletcima. Dne 1. srpnja god 1373. odrzi njihova vojska sjajnu pobjedu kod Lupe u padovanskoj oblasti (in partibus Lupae territorii Paduani), gdje se je borilo do 3000 ugarskih vojnika. Sam vojvoda Stjepan Lackovic, zatim 30 drugih odlidnih ugarskih vitezova dopade suzanjstva. PoSto se na to i u samoj Padovi digo^e neprijatelji na Franju Carraru, a s njima i braca njegova, zeleci ga s po- mocu Mletaka zbaciti s vlade, prinudjen bi on 21. rujna utanaciti vrlo nepovoljan mir s mletaSkom obcinom. Izmedju kralja Ljudevita i Mletaka ne bi sklopljen ni mir ni pri- mirje; jedna i druga stranka odgodi osudni boj na zgodniji čas.
Nedaca u ratu s Mletcima nije medjutim kralja Ljudevita ni malo smela. Sada obrati svu paznju na napuljsko kraljevstvo, ni najmanje razocaran neizvjestnom porukom pape Urbana od god. 1368. Ta u njega bile su tri kceri, Katarina, Marija i Jadviga, — a samo dvije bastine, s kojima je mogao razpolagati, naime Ugarska s Hrvatskom i Poljska. Trebalo je i trecoj kceri nesto namaknuti, a to bi bilo kraljevstvo napuljsko, koje i onako starinom pripada rodu Anzuvina. Ondje vlada Ivana, kojoj su pomrla djeca, pak se nadaju toj baStini njegovi rodjaci u Francuzkoj, narocito vojvoda Ljudevit Anzu- vinac, brat kralja Karla V. iz porodice Valois. Da to zaprijeci, zasnova kralj Ljudevit udati koju od svojih triju kceri za francuzkoga kraljevica Ljudevita, mladjega sina Karla V., pak ce onda na ovaj mladi par prenijeti svoja prava na napuljsko prijestolje. U to ime posla 17. travnja 1374. zasebne poslanike svoje u Francuzku, da utanaCe s Karlom V. zenitbeni ugovor. Poslanici bijahu slavonski ban Petar Cudar, zagrebacki biskup Stjepan Kanizaj, i napokon vitez Simon de Podio. Oni ugovorise 10. kolovoza u Parizu zaista zaruke izmedju ugarskih Anzuvina i francuzkih Valoisa. Drugorodjeni sin francuzkoga kralja, orleanski vojvoda Ljudevit, uzet ce, kad doraste, za zenu jednu od triju kceri ugarskoga kralja, i to najstariju Katarinu, ako ugarski kralj u pape izradi, da jasno i o6ito priznade nasljedno pravo njegovo i njegovih potomaka na napuljsko prije- stolje; ako bi se pak ocitovanje papino oteglo, ozenit ce se francuzki kraljevic onom od triju kceri ugarskoga kralja, koju ce otac oznaciti, bila to prvorodjena Katarina ili koja druga. Iz Pariza podjose ugarski poslanici u Avignon k papi Gregoriju XL, kojega oba- vijestiSe, da su ugovorili zenitbu izmedju nedorasle djece svoga i francuzkoga kralja, a zatim zahtijevahu od pape, neka izjavi, da kraljevstvo napuljsko pripada kralju ugarskomu (petierunt per nos declarari, regnum prefatum ad eundem regem Ungarie pertinere), Papa se otimao tomu zahtjevu, opiruci se na deklaraciju pape Bonifacija VIII , kao i na oporuku kralja Karla II. od 16, ozujka 1308., kojom bi napuljsko prijestolje namijenjeno potomcima drugorodjenoga sina Karlova; ali ugarski poslanici nastavise dogovore, bra- nedi prava svoga vladara. Napokon, kad nije papa nikako htio popustiti, stadose za svoga kralja zahtijevati, da mu se bar dosudi vojvodina Salerno i gospo§tija Monte San Angelo, zatim grofovije Provence i Piemont kao bastina iza djeda njegova Karla Martella, koji je takodjer bio zakoniti sin Karla II. K tomu nijesu te oblasti nikakva lena papinske stolice, te ih s toga ni Bonifacije VIII. ne spominje u svojoj deklaraciji. Papa Gregorije XI, bijase sada u najvecoj neprilici, sta da uSini, jer ugarski poslanici nijesu htjeli ostaviti njegova dvora bez izvjestna odgovora. Nakon bezuzpje§na vijecanja s kardinalima obrati se papa 22. rujna 1374. na svoju sticenicu, lijepu ali grijesnu Ivanu, neka mu ona po- mogne, te posla nekoliko vjestih i izkusnih muzeva, koji bi umjeli obrazloziti njezina prava, a i citavo pitanje objasniti, tako da bi onda i on mogao odgovoriti kralju Lju- devitu, da ne bude ni komu krivo.
