Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/16

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Medjutim se i oko Karla Roberta skupila dosta brojna stranka. Na delu joj bijase ostrogonski nadbiskup Gregorije, zatim njitranski biskup Ivan. Cini se, da se je Karlu pridruzio i zagrebacki biskup Mihajlo. Od svjetovnih velika§a stajahu uz Karla poglavito knezovi, zupani i plemenita vlastela slavonska. Planuo zestok gradjanski rat i u Ugarskoj i u Slavoniji. Privrzenici Karlovi provalise jo§ god. 1302. sa svojim kraljem sve do Bu- dima, poharase okolicu njegovu, pace, cini se, prodrijese u sam grad, koji je tada cestimice izgorio. Ali napokon bi§e ipak prinudjeni na uzmak. Rat izmedju oba protukralja, od kojih je Karlu bilo trinaest godina, a Ladislavu dvanaest, bjesnio je citave godine 1302. Bit ce, da su privrzenici Ladislavljevi bili jaci, te je Ladislav nagradio Ivana Gisingovca time, sto ga je u travnjuimenovao palatinom. No naskoro stade stranka Karlova jacati. Dogodi se, te pomrijeSe neki crkveni dosto- janstvenici, kao nadbiskup koloc^ki Ivan i pecuvski biskup Pavao, a njih zamijenise pri- vrzenici Karlovi. Napokon ustade opet odlucni papa Bonifacije VIII. za svoga §ticenika On pozove poslanicom od 10. lipnja 1302. oba protukralja, da za §est mjeseci dodju pred njegov sud; a kad se ni 6eski kralj ni sin njegov Ladislav ne htjedose podvrci njegovu sudu, izrece papa 3I. svibnja 1303. konacnu odluku. Papa dokazivase, da se ceski kralj i sin njegov jedino upiru na izbor, a taj ne vrijedi, posto je Ugarska nasljedna kraljevina. Nasuprot je kraljica Marija kao prvorodjena kci kralja Stjepana VI. (V.) naj- bliza bastinica i pravna nasljednica svoga brata Ladislava Kumanca; s toga je i njezin sin Karlo Martell bio za zivota svoga malo ne obcenito priznat, a naroSito od rimske stolice. Papa izjavi, da jedino Mariju i njezina unuka patri pravo na ugarsko prijestolje, te zapo- vjedi svima ziteljima u drzavi pod kaznom crkvenoga prokletstva, da se njima pokora- vaju i da im pomazu; one pak. koji bijahu prisega vjernosti polozili kralju Ladislavu, odrijesi papa od te prisege. Presudu papinu razglasise ugarski nadbiskupi po citavoj drzavi. Sada se stadose redom odmetati privrzenici Ladislavljevi, narocito pak duhovnici i crkovnjaci. Pace i silni Matija Cak od Trencina iznevjeri se Ladislavu, te se poslije pridruzi Karlu. Napokon moradose potonjega priznati i dalmatinski gradovi, cemu je mnogo doprinesao spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije i odlufini privrzenik Anzuvina. Cim se bija§e razglasila papina presuda, posla on u primorske gradove svoje Ijude, neka pozovu zitelje, da joj se pokore. U Trogiru osvanu u kolovozu 1303. magistar Lovrinac, vikar spljetskoga nadbiskupa Petra, te 21. kolovoza zaprijeti u stolnoj crkvi sv. Lovrinca u ime pape i nadbiskupa crkvenim prokletstvom, ako ne priznadu kralja Karla. Na to zakljudi obcinsko vijece, da biljeznici imaju odsad u javnim izpravama spominjati ime ugarskoga kralja Karla. I zaista se u svim potonjim spisima dalmatinskih gradova izrijekom kaze: >za vladanja gospodina nasega Karla Roberta, kralja Ungarije«  (regnante domino nostro Carolo Roberto, rege Ungariae.) Odluka pape Bonifacija VIII. uzpiri medjutim jos jaci plamen gradjanskoga rata, u koji se poslije uplete i njemadki car Albrecbt I. iz kuce Habsburg. Ratovalo se ne samo u Ugarskoj, nego je Karlo Robert s carem Albrechtom provalio i u Cesku. U to vrijeme grozno je po Slavoniji razao i harao ban Henrik Gisingovac, radeci da zatre privrzenike Karlove. Najvise se je borilo u iztotnoj Slavoniji, gdje je Henrika suzbijao vjerni i nepoko- lebivi Pavao Gorjanski, kastelan grada Pozege. Pavlu pomagao je jo§ Aleksandar Aleksan- drovid od plemena Aba, gospodar Nasica, i vi§e manjih plemica. Sta je sve u to vrijeme prepatio Pavao Gorjanski, pripovijeda poslije potanko sam kralj Karlo Robert: >Kad je vojska bana Henrika. na§ega odmetnika, pusto§ila zupaniju Vukovo (de Wolko), te varos Engh zvanu svih njezinih pokretnih imanja li§ila, pomenuti je magistar Pavao muzevno udarao na recenu vojsku i s njom se borio, ugrabljeno blago pokrajini povratio i onu varos neostedenu spasao, pri tern je sam dopanuo smrtonosnih rana. Kad su na to sinovi Bagunovi s vojskom ili detama redenoga bana Henrika zupaniju Pozegu pustoSili i sve