Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/160

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


devit bojao sile turske, a možda nije shvaćao pogibao, koja je zaprijetila njegovoj državi dolazkom Turaka u Evropu. Svakako stoji, da su kralja od god. 1370. više zanimale poljske prilike, a i talijanski poslovi, nego krvave borbe na jugu i jugoiztoku njegove drzave.

(Hrvatsko kraljevstvo do hercega Karla Dračkoga, 1359 — 1371.). Oba bana hrvatska, i ban čitave Slavonije Leustahije, kao i ban čitave Dalmacije i Hrvatske Nikola Seč imali su pune ruke posla, da u svojim oblastima zatru štetne posljedice dosadanjih neprestanih ratova i borba.

U Slavoniji sve se je vise zaboravljalo, da je ban prvi sudac zemlje ili kraljevine, kako se u to vrijeme Slavonija redovito naziva. Zaboravilo se i na povelju Karla Ro- berta od 1325., kojom bi obnovljena vlast banska i odredjeno, »da svi i pojedini Ijudi tako plemici kao i drugi ma kojega staleza onkraj rijeke Drave podpadaju sudu i jurisdikciji bana*. Naro^ito brojni plemici iz Ugarske, koji su miloscu kraljevom dobijali zemlje i posjeda u Slavoniji, nijesu se obazirali na posebne povlastice svoje nove domo- vine, vec su u svakom pogledu nastojali, da slavonsko plemstvo izjednafie s ugarskim. JamaCno su ovi novajlije takodjer izradili, te je Ljudevit na saboru u Budimu god. 1351. kraljevskim dekretom odredio, da plemici izmedju Drave i Save, kao i oni u zupaniji Poiegi i Vukovu nemaju vise placati ni kunovine ni banske zalazine (zaluzine), nego poput ugarskih plemica samo »dobit kraljevske komore*. Nastojanje, da se Slavonija u svakom pogledu sto jade sljubi s Ugarskom, potaklo je nedvojbeno kralja, te je poceo i o tom snovati, kako da ukine posebne slavonske novce, banovce, a i slavonske kov- nice, pak da uvede ugarske novce, kovane u ugarskim kovnicama. Medjutim staro, uro- djeno plemstvo, koje nije rado gledalo Lackovice, Cuze i Cudare, stalo se otimati kra- Ijevim novotarijama. Ono je takodjer izradilo, te je kralj 29. kolovoza 1359. morao u Vi§egradu izdati znamenitu povelju, kojom je ponovno utvrdio sudacku vlast bana. »Bri- nuci se mi«, govori kralj u toj povelji, »za mirnije stanje (de statu tranquiliori) nasih vjernih plemica i drugih Ijudi u na§em kraljevstvu Slavoniji, podasmo im tu milost, da ih nijedan Covjek ne moze pozivati na sud na na§ dvor ili pred kojega stranoga sudca s ove strane Drave; nego ako tko imade kakovu parnicu s kojim Covjekom kraljevstva Slavonije, neka ga po zakonu pozove pred bana iste kraljevine Slavonije ili pred nje- gova zamjenika. Jedino ako koja stranka nije zadovoljna sa sudom bana ili njegova zamjenika, smije doci pred nas i na§e prelate i barune na kraljevski dvor, da se raz- pravlja o banskoj osudi*. Ovom znamenitom poveljom, koja bi na zahtjev slavonskih plemica godine 1377. poncvo potvrdjena, osigurana bi bar sudatka vlast banova u zemlji. Jednako se je poslije slavonsko plemstvo oprlo kraljevoj novotariji u pogledu slavonskih novaca, te je postiglo, da su za iitavog daljeg vladanja kralja Ljudevita ostali Slavoniji vlastiti banovci i zasebne kovnice novaca. Jo§ je vrijedno spomenuti, da je kralj Ljudevit 27. rujna 1359. slobodnoj kraljevskoj obcini na brdu Gradcu kod Zagreba potvrdio sva privilegija svojih predsastnika. Kud i kamo teza zadaca nego slavonskoga bana Leustahija zapala je izkusnoga i pouzdanoga Nikolu Se6a, bana Dalmacije i Hrvatske, koji je podjedno bio knez dalma- tinskih gradova Zadra i Spljeta. Vec obseg njegove banovine bio je prostran, a k tomu vedi dio njegove banovine bio je do nedavno u tudjoj vlasti, koja nije nikako mogla pre- gorjeti krasnoga primorja dalmatinskoga. U dalmatinskim gradovima, narodito u Zadru i Ninu bilo je mogo kuca i posjeda mletaikih podanika, koje je trebalo ili odkupiti ili vlastnike inade odstetiti. Nadalje su se u primorju i na otocima, pak i na morskoj pudini zbivali svedjer sukobi izmedju Mlettana i dalmatiaskih zitelja. Napokon su i Dubroviani neprestano salijetali bana, da im pomaze u borbi s humskim knezom Vojslavom Vojino- vicem. A i na bosanskoga bana Stjepana Tvrtka trebalo je pripaziti, da se suviSe ne osili. U samoj Hrvatskoj pak bilo je koje §ta urediti i izravnati: tu su pojedini velikaSi