na mletačkoga dužda, da i on pomaže kralja s brodovljem, ako bi ga njemu trebalo. Jednake poslanice upravi papa i na obje kraljice Elizabete, majku kraljevu i suprugu, zatim na hrvatskoga hercega Karla Dračkoga, kao i na prelate i magnate u Ugarskoj i Hrvatskoj. PaCe i mletackoga duzda Andriju Contarena pozivao je, da bude kralju u pomoc. Ali ni tim nije se papa zadovoljio. On snovaSe, da bar sve vladare i vlasti na iztoku zdruzi u savez na zajednicku obranu. Zastupnici tih vladara i vlasti imali bi se sastati u Te bama (u staroj GrSkoj) dne 1. listopada 1373., te utanaciti savez protiv Turaka. Na taj sastanak doSli bi odaslanici ugarski, napuljski, mleta6ki i genovezki. Poslanicom od 13. studenoga 1372. pozove Gregorije XI. kralja Ljudevita, da i on poslje do odredjenog roka u Tebe svoje poslanike. Papa jadikuje, kako su Turci odrzali veliku pobjedu tprotiv nekih magnata i naroda u stranama Gr6ke, VlaSke i kraljevine Ra§ije«, te su tako mah preoteli (prevaluerunt), da su »neke narode reCenih strana sve do blizu medja kraljevstva Rasije i Albanije, kao i knezevine Achaje i hercegovine Atinske svojoj vlasti pokorili, pak ih sada drze u svom nemilom robstvu«.
Čini se, da se je papa Gregorije XI. zaista nadao, da ce doci do snovana saveza, i da ce Ljudevit pokrenuti krizarski rat. Dne 23. ozujka 1373. nalaze papa nadbiskupima u Ugarskoj i Hrvatskoj, a tih je bilo tada pet (ostrogonski, koloCki, zadarski, spljetski i dubrovacki), da propovijedaju u svojim oblastima krizarski rat, i da proglase obcu indul- genciju ili oprost za krizare. Papa uvjeravase nadbiskupe, da ce kralj Ljudevit »sam osobno s kraljevskom silom poci protiv Turske« (in persona propria cum regali po- tentia); ali ipak nije ni sam u to vjerovao, vec je pozivao nadbiskupe, neka sklone kralja na prisegu, »da ce on obecani krizarski rat za godinu dana, radunajuci od dojducega svibnja, sam zapoceti i tako dugo nastaviti, dok reSene Turke sve do morskoga tijesna, koje je izmedju Konstantinopolja i otoka Arkipelaga, i koje je od nekih prozvano »rame sv. Jurja«, po svoj mogucnosti progoniti* (quod assumet negocium dicte crucis, et illud bona fide infra unum annum a proximo futuro mense Mali inchoandum personaliter prosequetur et continuare curabit, et ipsos Turchos usque ad striatum maris, quod est inter Constantinopolim et insulas Agiopelagi, et quod a nonnuUis bracchium sancti Ge- orgii appellatur, posse suo feliciter persequetur). Ne zna se, da li je kralj tu zakletvu polozio; ail je izvjestno, da nije u svibnju 1374. poveo krizarske vojne, kako ju je papa bio zasnovao. Jos 19. rujna te godine Salje papa Ljudevitu po njegovim poslanicima, zagrebackom biskupu Stjepanu i slavonskom banu Petru Cudaru poslanicu, u kojoj ga opominje, da drzi, sto je obecao saveznicima. T^ njegova je drzava susjeda Turcima, pak se s toga takav podhvat ne malo ti^e ba§ njega i njegovog kraljevstva. A kad tamo, doSao k papi carigradski vitez Ivan Laskari, pak se potuzio, da Ljudevit ne drzi svojih obecanja, zadata saveznicima, narofiito da ne daje odredjen broj galija, koje bi vazda morale biti pripravne za ratovanje. Medjutim Ljudevit oglusio se i ovoj jadikovki pape Gregorija XL I u sijec!:nju 1375. opetuje papa svoj poziv; a 27. listopada 1375. vec mu spoti(!;e, §to nije dozvolio u svojoj drzavi navijeStati krizarsku vojnu, niti je „svoju kraljevsku vojsku poslao na Turke « (nee contra Turcos eosdem tuum regalem exercitum direxisti). A napokon ga posljednji put moli i zaklinje, da bi „onu kraljevsku vojsku, koju bijaSe nekad namjerio poslati protiv Turaka, ili bar manju, prema svojoj volji, Sto prije moguce odpraviti udostojao* (quatenus .... ilium regalem exercitum, quem olim contra dictos Turcos deliberaueras mittere, vel saltem minorem, ad beneplacitum tuum, quam cito poteris, destinari digneris). Ali sve molbe, jadikovke, pa6e i prijetnje papine bijahu ,zaludo, jer Ljudevit nije, Sto se znade, poveo ni prije ni poslije krScanske vojske na Osmanlije. Moguce, da je kralj bio ozlovoljen, sto papa nije na njegovu molbu htio njegovih prelata osloboditi od desetine, koju im bijaSe nametnuo, da svlada Viskontije; moguce i to, da Ljudevit nije htio sam pokrenuti rata, poSto papa nije navijestao krizarske vojne u drugim drzavama. Mozda se je Lju-
