Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/161

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


bili u borbi s nižim plemstvom, tu je trebalo obnoviti kraljevska prava i označiti, što pripada kralju, što velikašima (knezovima), a što slobodnim plemićkim obćinama; tu je napokon bilo urediti prilike Vlaha, koji su jatomice stali grnuti u Hrvatsku, te zadavali mnogo neprilika i primorskim dalmatinskim gradovima, kao i ostalim starosjediocima.

Prve dvije tri godine banovanja Nikole Seča bilo je dakle vrlo mnogo posla, jer je trebalo novo stečene oblasti s temelja organizovati. S toga nalazimo bana Seča neprestano u Zadru i Kninu. Dakako da je bilo i mnogo nezadovoljnika, naročito u dalmatinskim obćinama, kojima se nijesu izpunile nade, te su stali uzdisati za mletačkim vladanjem. Vrlo je zanimljivo, sto u torn pogledu pise 16. sijecnja 1360. iz Senja mletaSki poslanik Bartol Ursio svomu gospodaru, duzdu u Mletcima. On potanko opisuje, §ta je sve Cinio i govorio s banom Nikolom Secom u poslu mletafikih podanika, koje je trebalo odStetiti za njihova imanja u Hrvatskoj i Dalmaciji, a onda dodaje ove znadajne rijeci: »Prilike pak u Dalmaciji jesu u tako vrlo losem stanju, da nitko ne bi vjerovao, kad ne bi vidio i cuo. Gotovo svi pla6u za mletackim vladanjem i tuze se na sadanje, govo- reci, da su za na6ega (mletackoga vladanja) bile tako obcine kao i pojedine osobe bogate, a sada je sve protivno, te se nitko ne usudjuje pokazati §ta lijepa, ako ga imade«. (Condiciones autem Dalmatie sunt in tam pessimo statu, quod nemo crederet, quin videret et audiret, nam quasi omnes plorant de dominio vestro, et de modern© conque- runtur, dicentes, quod sub nostro dominio erant tam comunia quam singulares persone divites, et modo est totum contrarium, nee audent demonstrare pulcrum quid, si habent). Mletacki poslanik javlja jos, da ban Nikola Sec u gradu Kninu, u kojem je tada stolovao, priprema nekake svatove, a onda se hvali, kako ga je ban lijepo docekao i ugostio tako da je poslanik malo potrosio. Premda je kralj Ljudevit bio zadovoljan s oba bana, popunio je ipak jo§ 1359. Cast hrvatskoga hercega, namijevSi ju svomu sinovcu I v a n u, sinu svoga pokojnoga brata Stjepana. Mladomu Ivanu moglo je tada biti sedam do osam godina; no uza sve to spominje se ipak vec 2. kolovoza 1359. kao »presvijetli herceg Slavonije, Hrvatske i Da!macije«, i to u pogodbi, kojom je kralj Ljudevit obnovio savez s austrijskim vojvodom Albrechtom. No mladomu hercegu ne bi duga vijeka. Uniro je negdje u drugoj polo- vici god. 1360., po§to se Ljudevit 17. studenoga iz Zagreba zahvaljuje mletaCkoj repu- blici za sazaljenje, §to ga bijase po svom poslaniku Bartolu Ursiu izjavila povodom smrti hercegove. Gdje je Ivan umro i gdje je pokopan, ne znamo; ali nije nemoguce, da su ga sahranili uz pokojnoga otca Stjepana u stolnoj crkvi u Zagrebu. Jamacno su zama§ne stvari bile, poradi kojih je kralj Ljudevit u studenom 1360. boravio u Zagrebu, gdje ga nalazimo i na koncu te godine. Ba§ tada bijase po zasebnom kraljevskom nalogu (de regio special! mandato) slavonski ban Leustahije sazvao sabor svega plemstva i naroda izmedju Save (Drave) i Gvozda u grad Zagreb. Sabor se sastao 16. studenoga, te^se je na njem uz ino razpravljalo o sporu opata u Toplicama (Topuskom) sa susjednim plemicima. Bilo je svakako i drugih znamenitih posala na torn saboru, ali nam nije ni§ta zabiljezeno. Dok je ovako kralj Ljudevit boravio u Zagrebu, uredjujuci prilike Slavonije, po.<5lao je na jug u Hrvatsku i Dalmaciju svoju majku Elizabetu s vise odlicnih baruna, da u ime njegovo a s pomocu baruna provede neke stvari, kojih valjda nije mogao izvesti ban Nikola Sec. Kraljica Elizabeta bijase stigla u Dalmaciju na koncu listopada ili prvih dana stude- noga 1360., te se je sa svojom pratnjom i barunima nastanila u gradu Zadru. Vec 3. stude- noga izabra vijece grada Trogira tri z^sebna poslanika, Andriju Gregorijeva, Donata Kazotica i Petra Josipova, koji ce zajedno s gradskim knezom Franjom Jurjevicem (de Georgio)-poci na susret kraljici, da ju pozdrave. Malo zatim, 13. studenoga, oCekivali su kraljicu u Trogiru, a 19. poslase Trogirani na zahtjev kraljice ietiri poslanika, da s njom razpravljaju. Ti su poslanici imali bogato nadariti kraljica i barune; ali dobise podjedno