vačkoj županiji posjedovali prostranih imanja,uzino grad Koprivnicu. Henrik se na posljedku otimao i za baniju čitave Slavonije, koju su čast prije više puta obnašali starija braća njegova.
Baš ti Gisingovci bijahu od god. 1301. najžešći pobornici one stranke, koja je neumorno snovala i radila, da se Karlo Robert lisi vladanja u Ugarskoj i Slavoniji Cinilo se na prvi mah, da ce ta stranka i pretegnuti, poSto je i sam papa Bonifacije VIII. nekako smalaksao poradi nezgoda, §to ih je patio od francuzkoga kralja, rodjaka Anzu- vina. U Ugarskoj se stvorila tada jaka stranka, koja je pregnula, da zakrci Karlu put do prijestolja Stranci toj stade na celo sam palatin Matija Cak Trencinski, a oko njega skupi§e se erdeljski vojvoda Ladislav, tavernik Dominik, braca Gisingovci, napokon gotovo svi duhovni velikasi osim nadbiskupa ostrogonskoga. Ovi ne htjedose ni cuti za Karla, jer je bio papin sticenik; oni ne dadose, da rimska stolica namece kralja Ugarskoj i da razpolaze s krunom sv. Stjepana, kao da je Ugarska leno rimske stolice. Ta narodna stranka stala se ogledati za vladarem, koga bi uzvisila na prijestolje. Na Albertina Morosina, ujca kralja Andrije, nije nitko ni pomisljao. No bilo je jo§ rodjaka arpadovaSkih po tankoj lozi. Napokon je iza smrti Andrije ostala kci Elizabeta, zaru6ena jos 1298. s ceskim kraljevicem Veceslavom. Ali ni na nju nije se nitko oba- zirao. Svracale se oci poglavito na dva strana vladara, na Otona, vojvodu bavarskoga, kojega je mati Elizabeta bila rodjena kci kralja Bele III. (IV.), a zatim na 6eskoga kralja Veceslava II., kojega je majka Kunigunda bila kci Ane Rastislavovne, a ova opet kci Bele III. (IV.) i sestra Stjepana VI. (V.).* Narodna stranka ugarska, kojoj se poslije pridruzise mnogi gradovi, narocito Budim, pozove na prijestolje najprije Otona Bavar- skoga, a kad se taj ne odazove, posla u Ijetu 1301. poslanike u Cesku kralju Veceslavu. No ni taj ne pribvati ponudjene mu krune za sebe, vec ponudi Ugrima svoga dvanaest- godisnjega sina, takodjer Veceslava, za kralja. Poslanici, udobrovoljeni bogatim darovima i obecanjima, uzese mladoga Veceslava sa sobom u Ugarsku, te ga povedose u Stolni Biograd, gdje ga kolocki nadbiskup 27. kolovoza okruni kraljevskim vijencem. Novi kralj, koji je svoje dosadanje ime Veceslav promijenio u Ladislav, podje zatim u Budim, gdje su ga gradjani razkriljenih ruku docekali. Tu nagradjiva§e svoje privrzenike. Matiju Caka potvrdi za palatina, te mu darova zupanije TrenSin i Njitru, kao i sva kraljevska imanja, gradove i varosi, koje bijase na ma koji god nacin stekao, u ba§tinu za sve vijeke. Jednako nadijeli i Gisingovce. Knezu Ivanu izplati mnogo novca, §to mu bijase predao Ostrogon, a poslije ga obasu i fiastima. Mladjega brata Henrika Gisingovca imenovaopet banom citave Slavonije. Vec 20. listopada 1301. izdavaSe Henrik kao ban citave Slavo- nije (banus tocius Sclauonie), podjedno zupan simezki i tolnanski, po nalogu i puno- vlasti kralja Ladislava razne izprave (significamus, quod cum nos ex precepto et mandato domini regis nostri Ladislai, illustris regis Ungarie, post coronationem eiusdem ....).
