Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/157

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


20.000 konjanika i pješaka. No kad je spazio mnoztvo neprijatelja, kojih je bilo 80.000, prepade se Ijuto i odluci pobjeci Medjutim svladan od sna dodje mu na pamet, sto je prije od mnogih cuo, kako je blazena djevica Marija u Zellu slavaa sa svojih velikih fiudesa. I ta preslavna djevica Marija ukaze mu se u snu, te ga stade hrabriti, pace mu zapovjedi, da sa slikom njezinom, koju mu bijase stavila na grudi, udari na neprijatelje i s njima boj zametne. ProbudivSi se i nasav sliku na grudima kralj sve saobci svojoj druzini, koja se ohfabri, te s kraljem na neprijatelja udari. Odrzavsi srecnu pobjedu i vrativ§i se s vojskom, kralj po svom obecanju podje u Zell. No poSto je ondjesnja crkva, podignuta od markgrofa, bila premalena, dade ju kralj razvaliti, te o svom trosku sagra- diti onu, koju sada vidimo. Suvise pokloni crkvi pomenutu sliku, ukrasenu zlatom i dragim kamenjem, zatim plocicu sa svetackim mocima, koju obicava§e nositi na vratu, nadalje zlatan kalez s patenom, svete odore, ukra§ene liljanima, kao i mnoge druge dragocjenosti, koje su sve oznacene njegovim grbom, te su sahranjene u crkvenoj riznici«. Sve da je susta istina, sto nam pobozna legenda kazuje, da je dakle zaista kralj Ljudevit god. 1366. ili 1367. ratovao s Turcima i odrzao nad njima pobjedu, stanje na Balkanskom poluotoku nije se nimalo promijenilo u prilog krSdanima. Turci ili Osman- lije zadrzali su i dalje Drinopolje, pace prijetila je pogibao, da Murat opet osvoji, sto mu bijaSe savojski vojvoda oteo. Ljudevit je jedino obranio zapadnu Bugarsku s Vidinom, koju je god. 1370., kako bi vec spomenuto, povratio svomu vazalu Ivanu Sracimiru. Medjutim se cinilo, da ce Srbima poci za rukom, §to nije uspjelo ni Grcima, ni Bugarima, a ni zapadnoj Evropi. Izmedju brojnih velikasa, koji su se odvrgli od srbskoga cara Urosa IV. Nemanjica, sina Dusanova, bijahu najmocniji Vukasin i Ugljesa Mrnjav- 6evici. Oni se bijahu 1366. posve odmetnuli od Urosa, pace Vukasin proglasio se za srbskoga kralja. Vukasin obladao citavim juznim dijelom srbske carevine i carskim prijestolnicama Skopljem i Prizrenom. Najcvr§ci oslonac njegove vlasti bijase brat njegov despot Ugljesa, koji je od svoga tasta, cesara Vojihne, naslijedio njegovu oblast sa sto- licom u Drami. Odkad su se braca Vukasin i Ugljesa odmetnuli od srbskoga cara, nastojahu takodjer, da svoje oblasti i u crkvenom pogledu odkinu od patrijar§ije u Feci. S toga ce se izmiriti s patrijarkom u Carigradu i povratiti svoje zemlje njegovoj vlasti, a tim ce u velike ugoditi brojnim svojim podanicima grckoga jezika. U torn poslu desili su se poslanici Uglje§ini i VukaSinovi onih godina u Carigradu, gdje bi napokon u svibnju 1371. poluceno crkveno izmirenje izmedju Grka i Srba. Medjutim poslanici VukaSinovi radili su, i o tom, da utanaSe neki savez byzantske carevine i njihovih zemalja, pak da se zajed- nickim silama obore na Turke, koji su vec stall udarati i na njihove (srbske) oblasti i gradove. U to vrijeme pada sacuvani nam govor grfikoga rhetora Dimitrije Kydonija, koji je Byzantincima odusevljeno govorio, neka ni posto ne puste iz svojih ruku Gali- polja, koje je tek nedavno savojski grof predobio. Byzantski car Ivan ozbiljno je pregnuo, da pokrene osudni boj s Turcima. Kako sam nije imao dovoljno ni vojske ni novaca za rat, ostavi sina svoga Andronika za regenta u Carigradu, a sam podje po drugi put traziti pomoci u zapadnoj Evropi (1369.)- All se bolan gorko prevario. Mletci, koji su bili zavadjeni s Genovezima, uzkratiSe mu pomoc; tako isto i francuzki kralj Karlo V., koji je ratovao s Englezima i svojim opornim vazalima. Dosav u Rim, morade ondje 18. hstopada 1369. podpisati izpravu, kojom izjavi, da se u dogmama posve slaze s katolickom crkvom i da priznaje papu za prvoga i vrhovnoga glavara krscanskoga svijeta. Ali od svega toga bijase mu slabe koristi, pa6e on se tako na putu iztroSi, da su ga vjerovnici na povratku u Mletcima zadrzali. Tek kad mu je mladji sin Emanuel, namjestnik u Solunu, poslao novaca, mogao je svoje nemile vjerovnike u Mletcima namiriti, te se god. 1370. u Carigrad povratiti. Medjutim su se braca Uglje§a i VukaSin pripravili za boj s Osmanlijama. Cas se je dinio osobito zgodan, jer je sultan Murat morao boraviii u Aziji, da svlada tamo§nje