katoličke crkve, veseli se porazu neprijatelja crkve poradi toga sjedinjenja, pate izlaze i 6itavu vjeroizpovjed, koju ce car prihvatiti. U poslanici pak na ugarskoga i hrvatskoga kralja od istoga dana poziva Urban Ljudevita, da s pomocu njegovih poslanika provede uniju, dopusta mu, da udari na Turke, pade ga hrabri, da to sto prije izvede. O istoj stvari piSe Urban i kraljevoj majci Elizabeti, palatinu Nikoli Kontu, ostrogonskomu nad- biskupu i drugim prelatima, napokon i hrvatskomu banu Nikoli Setu. Posebnim posla- nicama od istoga dana poziva papa sve nadbiskupe u Ugarskoj i Hrvatskoj (ostrogon- skoga, kolockoga, zadarskoga, spljetskoga i dubrovackoga), da propovijedaju u svojim oblastima oprost ili indulengciju svima, koji bi pograbili oruzje i posli u rat na Turke. Malo dana zatim, 23. srpnja, odpravi papa i svoje poslanike u Ugarsku, da budu Ljudevitu i caru Ivanu u pomoc u poslu unije. Ali sve nastojanje ostade izprazno, jer je car Ivan, o kojemu se je radilo, damio u suzanjstvu bugarskoga cara. Tako najednom opet sve zaSuti, te je papa 6. listopada pozivao Ljudevita, da pomaze samo ciparskoga kralja Petra i Ivanovce na otoku Rodu. U to tuzno doba pobrinuo se je za spas cara Ivana i njegove drzave jedino jo§ njegov bratuced, junadki grof savojski Amadej VI. Prema osnovi, utanacenoj jo§ u Avi- gnonu, imao je on s brodovljem odploviti do Dardanella i odanle navaliti na Turke, dok bi kralj Ljudevit sa 60000 Ijudi provalio iz Podunavlja u Bugarsku, oslobodio iz suzanjstva cara Ivana, te odanle prodirao do Drinopolja i dalje. Amadej odrzao je svoju rijed. Skupio je svojih Ijudi, zatim francuzkih i talijanskih vitezova, pak s mletadkim i genuvezkim brodovima, i s tom lijepom vojskom osvanuo u Ijetu 1366. u grckim vodama blizu Dardanella ili I iellesponta. Prva mu je zadaca bila, da Turcima otme Galipolje, Sto mu nakon smiona juriSa zadnjih dana kolovoza 1366. podje za rukom. U Galipolju dodje mu u pohode carigradski patrijarka, kojega zapita za svoga stridevica, cara Ivana V.; ali ga patrijarka obavijesti, da nebogi Ivan svedjer jo§ cami u bugarskom suzanjstvu. Na to ga Amadej zapita za ugarskoga i hrvatskoga kralja Ljudevita, ali o njemu ne znadijase patrijarka nista kazati. »Bog s njim,« rece grof, >ugarski mi je kralj obecao, da ce sa svom silom svojom doci meni u pomoc; na njegovu sam rijeS posao u rat. DoSao medjutim on ili ne, ja cu sam nastaviti rat na nevjernike, neprijatelje cara i krScanstva*. Sada navijesti rat bugarskomu caru SiSmanu, da oslobodi iz suzanjstva svoga bratuceda, cara Ivana. Vec 2. rujna stize do Bosfora, a onda provali u Crno more, te stade udarati na crnomorsko primorje, u koliko je pripadalo bugarskomu caru. Tu osvajase redom gradove sve do Mesembrije, koju takodjer uze nakon silna krvoprolica- Iza toga stade podsjedati Varnu Napokon se zitelji toga grada ponudiSe, da ce izra- diti mir izmedju njega i svoga gospodara. Njih dvanaest podje k caru Sismanu, te izja- vi§e, da ce Amadej odustati od dalje podsade Varne, ako SiSman pusti na slobodu njegova rodjaka. Si§man na to privoli: caru Ivanu vracena bi sloboda, a grof Amadej dize obsadu Varne, te se onda u srpnju godine 1367. vrati slavodobitno u Italiju. Po svemu, sto je ovdje izlozeno, nije vjerojatno, da je kralj Ljudevit zajedno s grofom Amadejem ratovao proti Turcima, Ali magjarski povjestnidari ipak tvrde, da je kralj god. 1366. — 1367. vodio rat na Turke, paCe da je odrzao u Jednom boju sjajnu pobjedu. Dokazuju pak svoju tvrdnju tim, sto je gospodar Mantove, Franjo Carrara, 9. veljace 1367 molio dozvolu u Mletcima, da smije kroz njihove zemlje i na njihovim brodovima poslati u Senj tri sto pjeSaka za svoga prijatelja i saveznika Ljudevita, a jo§ vise legendom, koja se je saduvala o glasovitoj zavjetnoj crkvi u Maria Zellu u sjevernoj Stajeiskoj. Neki Manesdorfer (Menestarffer), rodom Bedanin, a doktor prava, pripovijeda u svom spisu >0 postanju crkve blazene djevice u Zellu (Cell)* od god. 1487, dakle sto godina i vise nakon smrti Ljudevitove — po prilici ovo: >Po§to je narod Turaka preko Hellesponta preSao u Thraciju, te po6eo harati i osvajati Panoniju, zatim gornju i dolnju Moesiju, koje sada Vla§kom zovemo, digao se je nedobitni kralj Ljudevit na njih sa
