na dvoru kralja Ljudevita. Obećavaše, da će sa svojim sinovima Emanuelom i Mihajlom preći u krilo katoličke crkve, a uz to vapijaše za obilatom pomoći kraljevom. Ljudevitu bijaSe jama6no milo, §to mu se je doSao klanjati car silae nekad carevine, ali kao da nije pravo vjerovao u obecanja njegova. Kako je bio oprezan, odluii o svem izvijestiti papu Urbana. I tako posla on u Avignon svoga pouzdanika, njitranskoga biskupa Stje- pana, kojemu se pridruzi i carev kancelar, vitez Magincaires; oba ce papi izloziti, o cem se radi, a Magincaires ce povrh toga iznijeti zelje i odluku svojega vladara. Iz Ugarske podje nevoljni car Ivan na jug u Trnovo, gdje je kao turski vazal vladao poznati vec bugarski car Ivan Si^man III. Ivan se nadase, da ce i njega skloniti, da se odmetne od sultana Murata i pridruzi savezu ostaiih krScanskih vladara protiv Osmanlija. Ta Ivanov sin Andronik bijase od godine 1355. ozenjen kcerju bagarskoga cara; pak premda se je neharni sin vi§e puta dizao na svoga otca, da mu ugrabi vladanje, ipak je Ivan o6e- kivao, da ce SiSman stati u redove krscanskih vladara. Ali se bolan prevario, SiSman III. ga budi iz osvete budi iz straha pred Muratom zarobi, i drzase ga zarobljena preko godinu dana.
Dok je ovako byzantski car Ivan V. stradao u bugarskom suzanjstvu, ugarsko- hrvatski kralj Ljudevit kao da se je ozbiljno spremao na rat s Muratom i njegovim krScanskim saveznicima. Vec 10. svibnja 1366. znalo se u Mletcima za namjeru kralja Ljudevita, da »osobno s velikom vojskom po kopnu i po moru podje u pomoc rimskom ili byzantskom carstvu protiv Turaka« (de eundo personaliter cum magno exercitu per terram et per mare in subsidium imperii Romanic contra Turchos), i da to cini »na poziv i s odobrenjem gospodina cara u Konstantinopolju« (de requisitione et beneplacito domini imperatoris Constantinopolis). Poslanik kraljev trazio je tada u Mletcima, da ustupe njegovu gospodaru dvije do pet galija za sest mjeseci, te je uvjeravao obcinu, da kralj ne smijera poci na Siriju ili Egipat, toboze radi steta, koje bi odatle nastale za ditav svijet (a narocito za mletacku trgovinu), nego da hoce galije imati na moru pripravne >kod strand Satalie i kod zatona, da zaprijeci, te Turci ne bi mogli saci iz strana Gr6ke nad Turciju*. Mletci obreko§e najspremnije kralju zamoljene galije na sest mjeseci, na §to im se kralj 20. lipnja najsrdacnije zahvali s primjetbom, da ce ih vec u odredjeno vrijeme obavijestiti, kad ce mu te galije trebati, i oznaiiti mjesto, kamo bi imale poci. O tim galijama bilo je spomena i poslije, i jos u prosincu siljao je kralj zagrebaCkoga gradjanina Petra Ligerija u torn poslu u Mletke. Paie 5. ozujka 1367. zahvalio se je kralj obcini za dvije poklonjene mu galije, te im je podjedno javio, da ce njegovi poslanici te galije u Mletcima opremiti i onda odvesti. Dok se je tako Ljudevit pogadjao s Mletcima, boravili su njegov poslanik, biskup njitranski Stjepan, i kancelar Magincaires na papinskom dvoru u Avignonu. Papa Urban V. kao da takodjer nije pravo vjerovao u obecanja byzantskoga cara Ivana. Dne 22 lipnja god. 1366. pisao je papa Ljudevitu pismo, u kojem mu izlagase, kako su Grci vise puta rimsku crkvu svojim obecavanjima zavarali, te se s toga moze i ovaj put sumnjati, da ne rade »od odane gorljivosti i s iskrenom voljom, nego prinuzdeni, da steku njegovu pomoc« (coacti pro tuo succurso*). Zato ga papa opominje na opreznost; i ako se je mozda zavjerio ili zakletvom obvezao, da ce refienomu caru Ivanu u blizem kojem odre- djenom roku podati pomoc, to papa odgadja izvrsenje te obveze ili prisege na godinu dana od izdanja njegove poslanice. No zato bi ipak papa odobravao, kad bi kralj re6e- nomu caru i njegovim sinovima, ako se sjedine s katoli6kom crkvom, poslao medjutim ne§to oruzanih Ijudi u pomoc (interim de aliqua armigera gente succuras). Ali vec nakon nekoliko dana promijenio je papa svoje nazore. Dne 1. srpnja 1366. poslao je vise pisama i na cara byzantskoga, kao i na ugarsko-hrvatskoga kralja, njegove rodjake, prelate i barune. U obSirnoj poslanici caru Ivanu obnavlja sve potanko, sto je car Ivan doslije uradio, da sa svojim sinovima Emanuelom i Mihajlom prijedje u krilo
