Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/132

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


popustiti, vec zahtijevasc citavu Dalmaciju, pak s toga se ugovaranje otegnu. Napokon podje legatu Petru Tomi za rukom, te skloni kralja, da je MIetcima dozvolio primirje na pet mjeseci, od 11. studenoga 1356. do uzkrsa (9. travnja) 1357. Podjedno obeca kralj gorljivomu legatu, kojega je osobito cijento, da ce tijekom slijedecih deset godina svakako poduzeti krizarsku vojnu proti krivovjercima i razkolnicima. Vrijeme primirja upotrebilo se, da se ugovori konacni mir. Kralj je na posljedku popusiio, te je odustao od svoga prvotnoga zahtjeva, da mu MIetci povrate citavu Dal- maciju, pak se je ocitovao prihvatiti mir, ako mu MIetci povrate gradove Spljet, Trogir, Sibenik i Skradin za ostatak Dalmacije plate neku odredjenu svotu novaca, i na- mire 100 000 zlatnih forinti u ime ratnoga tro§ka. Povrh toganeka mu ustupe dva ratna broda za rat proti Srbiji, a gradu Zadru neka povrate prija§nju slobodu njegovu. MIetci me- djutim otezahu pristati i na te pogodbe, i tako se kralj uvjeri, da nema druge, nego na- staviti rat do skrajnosti. Okani se s toga daljih dogovora, te se pripravlja§e za dalji rat PoSto se je u Dalmaciji i Hrvatskoj dosad borilo bez ikakva uspjeha, odluci sve moguce u6i- niti, da i tu odrzi podpunu pobjedu. Cini se, da je tu banu Ivanu Cuzu smetao bosanski ban Stjepan Tvrtko sa svojom majkom Jelenom i bratom Vu- kom. Zato ce Ljudevit najprije bana Tvrtka posve skuciti. Prica se, da se je ban Tvrtko desio negdje na koncu godine 1356. ili prvih mjeseci 1357. u Ugarskoj na dvoru kralja Ljudevita i svoje bratu- tede Elizabete, koji ga bijahu lijepo docekali i ugostili. No kad se je htio vratiti u svoju bano- vinu, ne dade mu kralj otici, dok nije s njim uta- nacio zaseban ugovor. Poglavite pogodbe toga ugovora bijahu: Kralj potvrdjuje Tvrtku i njegovu bratu Vuku banovinu Bosnu i Usoru, ali zato ustupa ban kralju kao miraz svoje bratu^ede citavu Humsku zemlju (koliko je drzi) sa svima gradovima Na- dalje se ban obvezuje, da ce iz svoje banovine pro- tjerati sve patarene i razkolnike. Napokon zavieri se ban na vje^itu vjernost kralju, da ce ga sluziti pri svakom poduzecu, kad ga god kralj pozove (in omni expedicione fideliter tenebitur seruire, quando per dominum regem fuerit requisitus); i suviSe da ce se vazda ili on ili brat njegov osobno desiti na kraljevu dvoru. Da bi bana bosanskoga jo§ jace skucio i u6inio ga svojim podpunim kletvenikom, odvrati kralj od njega i kne- zove Dolnjih krajeva, koji su jos od pada bana Mladina II. priznavali vrhovnictvo bo- sanskih bana. U to ime izdade kralj 14. ozujka 1357. povelju Gregoriju i Vladislavu, sinovima Pavla Hrvatinica, zatim Gregoriju Stjepanicu, gospodarima gradova Grebena i Dlamoca (GlamoSa), kojom uze njili i njihovu plemenstinu u svoju »zasebnu kraljevsku zastitu*, te ih podjedno oslobodi vlasti i suda bana bosanskoga (a potestate et iurisdictione Bani Bozinensis vos in perpetuum eximendo). Svim tim znatno se podize vlast bana Ivana Cuza u Dalmaciji i Hrvatskoj. Njega ce u borbi s MIetcima pomagati ne samo dosad vjerni knezovi hrvatski, kao Frankapani, Ugrinici i Nelipici, nego i knezovi Hrvatinici, a mozda i bosanski ban Tvrtko. Podjedno se hrvatskoj banovini polagano vraca stari njezin obseg; sve oblasti i zupe, koje joj oteše bosanski bani, opet joj se pridružuju: Dlamoč, Livno, Duvno na iztoku, a Imota na jugu. K tomu dobija i Humsku zemlju do srednje Neretve (grad Novi u župi Lučkoj),