a možda i do Dubrovnika. Hrvatski ban Ivan Ćuz drži sada najtvrdje gradove (Ostrovicu, Klis, Omiš, Imotu, Novi), iz kojih može udarati na mletačku državinu i potiskivati ju iz hrvatsko-dalmatinskog primorja. Iz Novoga u Humskoj zemlji može poraditi, da se prikuči gradu Dubrovniku, kojega je nadbiskup Ilija Saraka još od god. 1345 neprestano šurovao i sastajao se s kraljem Ljudevitotn (1345, 1348). Jer Dubrovniku bijaše već odavno dodijalo mletačko vladanje, te je samo čekao zgodu, da se od Mletaka odmetne.
Pripraviv se tako obnovi kralj Ljudevit rat s Mletcima u travnju 1357. U Tarvizkoj marki nastavio je podsadu Trevisa junacki vojvoda Toma od Moslavine, a u Dalmaciji udarao je na Zadar i druge mletacke gradove ban Ivan Cuz. Posada u Trevizu provali iz grada, ali ju Toma junacki suzbi. Malo zaHm svlada on na polju kod Nervose duzda Ivana Delfina, koji bijaSe poveo vojsku, da oslobodi Treviso od podsjedanja. Mala, no izabrana vojska duzdeva bi gotovo sasvim razprsena ; od zarobljenog oruzja i zaire dobiSe Padovanci punih petdeset kola. Trecu pobjedu odrza Toma Moslavacki na lijevoj obali Brente nad cetom placenika, koje bijahu Mletcani skupili u Njemackoj. I Castel- franco, prinudjen gladom, morade se Tomi predati, a za njim vecina gradova i mjesta u Tarviskoj marki; jedini Treviso branio i drzao je jo§ svedjer vitezki zapovjednik njegov Jakov Cavalli.
U to dodje do osudna okreta u Dalmaciji. Grad Spljet vec je od god. 1355. na- ginjao kralju i banu, jer mu bijahu dodijali mletacki gospodari i knezovi. I u Trogiru kao i u Sibeniku bila je odavna jaka stranka hrvatska. K tomu je te gradove vrijedjao i na^in, kako je mletacka obcina pazarila s njima, ugovarajuci mir s kraljem Ljudevitom. Napokon je Spljedanima smetalo nepouzdanje MIetaka, koji su budnim okom pratili svaki pokret njihov, a k tomu je udarila u nazadak i njihova trgovina, odkad je Klis bio u vlasti hrvatskoga bana. Suvise je i novi ban hrvatski Ivan Cuz neprestano udarao na kotare tih primorskih gradova, ne dajuci im ni da pravo odahnu. Sve to bude po- vodom, te su Spljecani i Trogirani zasnovali zavjeru, kako ce skinuti sve mletacke oblastnike u svojim gradovima, pak se onda odmetnuti od mletacke republike i vratiti pod okrilje svoga zakonitoga kralja.
Najprije planu buna 8. srpnja 1357. u gradu Spljetu. Bijase subota. Rano jutrom, jo§ prije jutarnje molitve, oruzase se potajno plemici i mnogi pucani, te se skupise u stolnoj crkvi sv. Dujma. Odanle se razasuse po gradu, provaljujuci u kuce i mjesta, gdje su prebivali mletacki placenici. PohvatavSi bez borbe i vike sanene mletacke vojnike, zatvorise ih u tvrda mjesta, narocito u crkvu sv. Matije i crkvu sv. Tome nize crkve sv. Ivana Krstitelja. Na to tek provalise u knezevsku palacu, gdje je stanovao mletadki potestat i nacelnik, te zahtijevahu od njega gradske kljuce, jer ce grad predati gospo- dinu kralju ugarskomu. Mletacki knez Ivan Quirino (Querini) uvidi, da im se ne moze oprijeti, posto mu je 6itava vojska zarobljena i zatvorena; s toga se oboruza i izadje iz svoje komore. Dosav pred buntovnike bacj pred njih goli mac i pozove ih, da mu poStede zivot, a na to im namah predade gradske kljuce. Sutradan 9. srpnja pobunise se Trogirani. Mletadki knez toga grada bijase u jutro oko 8 sati posao iz grada na veliku misu u samostan franjevaca, koji je bio izpred gradskih zidina. Poslije mise htjede se vratiti u grad, ali nadje gradska vrata zatvorena. Ne znajuci, sta se jucer zgodilo, podje knez u Spljet, misleci, da je taj grad jos u vlasti mletackoj. Spljecani medjutim primise ga castno, te ga onda sa svojim bivsim knezom, i s njihovim porodicama i druzinama o svom troSku na oruzanim barkama dadose odvesti u Mletke. Iza toga poslase Spljecani poslanike po bana Ivana Cuza (Zuus), te zasadise na svojim zidovima zastavu kralja Ljudevita, Ban Ivan Cuz dodje u Spljet, a onda u Trogir, gdje se poklo- ni§e zitelji svomu kralju, na sto ban obim gradovima potvrdi stara njihova privilegija i kotare, sto je poslije i sam kralj odobrio.
