i Dalmaciju. Tu je najprije uslijed pogodbe (per concordium) zauzeo gradove nekada- njega vojvode Gregorija, kao i grad gospodje Katarine, koji je dosad driao neki Novko Cubranic, pri cem ga je pomagala i majka sa svojim cetama ; a zatim je posreiiovanjem hrvatskoga banovca iz Knina utanacio mir ili primirje s cetinskim knezom Ivanom Neli- picem. U isto vrijeme spremala se je po nalogu kralja Ljudevita i njegova mati, da podje u Klis svojoj rodjakinji Jeleni, sestri srbskoga ca^a, koje se bija§e nedavno pridigla od bolesti. Jelena iciala se sastati sa kneginjom kliskom, da joj izporu(^i neke poruke od kralja (aliqua commissa per regem refferenda), koji je nedvojbeno zahtijevao, da mu predade gradove Omi§, Klis i Skradin, baStinu svoga nedorasloga sina Mladina. Zanim- IJivo je, kako bas u to doba dubrova<5ki knez javlja u Mletke, da ce se ugarski kralj izmiriii sa srbskim carem, i da ce onda Ljudevit doci u primorske strane. Nema sumnje, da je kralj Ljudevit u svibnju 1355. radio, kako bi posredovanjem bosanskoga bana i njegove majke obladao gradovima Bribirskih knezova, i tako Mlet- cima zakr^io dalje sirenje njihove vlasti u Dalmaciji i Hrvatskoj, Ali misija banove majke Jelene nije uspjela, i tako nije Ljudevitu ostalo drugo, nego da opet pograbi za oruzje. Vec 20. srpnja 1355. javlja iSIletcima krbavski knez Gregorije Kurjakovic, da se kralj Ljudevit sam glavom sprema poci u primorske strane. No kralja ipak ne bi, vec hrvatski ban Nikola Banic (Banfi) dize vojsku, da otme kliskoj kneginji gradove njezina sina. Mletci se s toga Ijuto zabrinuse, osobito od onoga casa, kad je grad Omis, ne zna se kako, negdje u rujnu doSao u vlast hrvatskoga bana i kralja. Sad se pojagmiSe Mletci, da njih zapanu bar Klis i Skradin. Oni porucuju svojim providurima, da te gra- dove svakako pribave obcini, makar i novcem: neka kneginji za sam Klis ponude i 50.000 malih libara. Podjedno nastoje se sporazumiti s krbavskim knezom Gregorijem Kurjakovicem, da se zajedno opru banu; svomu knezu i kapitanu u Zadru daju naputke, kako da brani grad od navala kastelana Ostrovice, a Trogiranima Salju 13. listopada za novae oruzani brod, da bi se branili od navala Omisana. Kliska kneginja Jelena nasla se sada medju dvije vatre. Da se u taj osudni das odrzi, zatrazi pomoc u svoga brata, srbskoga cara Stjepana DuSana. Vec 31. listo- pada 1355. znadu u Mletcima, >da srbski kralj zeli imati gradove kneginje* ; s toga poru- cuje obcina svojim providurima u Dalmaciji, neka gledaju srbskoga cara preteci. Ako on nije gradove vec dobio, neka ponude kneginji 70.000 malih libara za Klis, a za Skradin do 40,000; druzina njezina neka se podmiti sa 3000 libara, samo da skloni kneginju na prodaju. Ali sve to nije koristilo. Car Stjepan Dusan poslao svoje cete i vojvode sestri u pomoc, te je na to planula borba izmedju njih i hrvatskoga bana. Mletci se jos jace uznemirili. Dne 21. studenoga zele se na svaki na£in izmiriti s ugar- skim kraljem, a dva dana poslije zapovijedaju, da se osnuje domobranstvo u njihovim kotarima Dalmacije i Hrvatske. Nije potanko poznato, kako se je ratovalo. Dne 12. prosinca 1355. javlja iz Spljeta bribirski knez Pavao III. mletaCkoj obcini, da Skradinjani nijesu voljni ostati pod vlaScu cara srbskoga. Nadalje kaze, da je najviSi kasteo grada Klisa, u koji se je jamacno zatvorila kneginja Jelena sa svojom djecom, u vlasti srbskoga vojvode Palmana, kojega je car sestri u pomoc poslao; ali podgradje grada Klisa s gornjim vratima i s utvr- djenom stijenom (cum saxo Oprack) da drzi hrvatski ban Nikola u ime kralja ugarskoga, te se utvrdjuje u njima. Napokon poruCuje jos, da se u Kninu sabire silna vojska (maxima congregatio gentium), jamadno da podje u pomoc banu Nikoli. U prosincu 1355. razmahala se dakle borba oko Skradina i Klisa. U Skradin uSao srbski vojvoda Juras Ilijic sa svojom bracom, a u Klisu branio kneginju Jelenu i njezinu djecu vojvoda Palman sa svojim drugom Mrzotom (Mersota). No Skradinjani nekako nijesu voljeli Srbima, zato je domala u Skradin, valjda na poziv kneza Pavia III. i iene mu Katarine, usla i mletadka posada, toboz da ga zajedno s Jurasom brani od navala
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/128
Izgled