Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/129

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


hrvatskih četa. Mletci se tako zdruzili sa Srbima na obrami Skradina. Klisu nijesu mogli pomoci, jer ga je opasao ban Nikola, nastojeci ga prinuditi na predaju Dne 16. prosinca §alje mletacki knez u Zadru pomoc gradu Skradinu, a podjedno javlja u Mletke, sta to radi ban s Ugrima i Hrvatima kod Klisa. Mletcima je vi§e do Klisa nego do Skradina, pak upinju sve sile, da ga zadobe. Oni bune pleme Cubranica i druge Hrvate proti banu i njegovu pomocniku, cetinskomu knezu Ivanu Nelipicu, a u isti mah nastoje kroz svoje providure podmititi i bana i kneza Nelipica sa 10000 malih libara, da odustanu od dalje obsade grada. Dne 28. prosinca nastoje skloniti srbskoga vojvodu Palmana, da predade njima Klis; a u isti mah gledaju naputiti srbskoga zapovjednika u Skradinu, Jurasa Ilijica, da ostavi sa svojim 6etama taj grad i da ga predade mletackoj obcini. Mletci rade sada upravo groznicavo: oni §alju u Dalmaciju zapovjednika za domobranstvo i svoje ratno brodovlje; jednako porucuju svojim poslanicima na srbskom carskom dvoru, neka izrade u cara, da im za 140.000 malih libara ustupi i Klis i Skradin. Ali ni ban Nikola ne miruje. Iz podgradja kliskoga razgla§uje poziv na Hrvate, neka udaraju na mletacke gradove i oblasti, i neka Stede jedino grad Spljet s kotarom. Mletci se s toga nemilo zabrinuli; boje se, da bi se Spljet mogao od njih odmetnuti. S toga prijete Spljetu i brane mu obciti s banom; ne dozvoljavaju mu ni da podaje hrane banu i Omisanima. All i knezu Ivanu Nelipicu ne moze obcina oprostiti, sro se je pridruzio banu; ona mu pi§e i prijeti, zeleci ga tako zastrasiti. Godina 1356. zapocela zlo za Mletcane i njihove privrzenike. Prvih dana mjeseca sijeCnja podje hrvatskomu banu Nikoli i knezu Ivanu Nelipicu za rukom, te prinudise tvrdinju Klis na predaju. Vojvoda srbski Palman jama^no se je sa svojim cetama vratio u domovinu, a s njim je mozda otisla i kneginja Jelena, sestra cara srbskoga. Sin njezin Mladin IV. medjutim sa jednom svojom sestricnom, kcerju kneza Pavla, bise predani kao taoci hrvatskomu banu. Jedva sto je ban Nikola obladao Klisom, stall se siriti gla- sovi, da je silni car srbski Stjepan Dusan umro. Glasi bijahu istiniti, jer se je Stjepan zaista razstavio sa svijetom jos 20. prosinca 1355. u najboljim svojim godinama. Vec na prve vijesti o carevoj smrti klonu njegov vojvoda Juras u Skradinu duhora, te 10. sijecnja 1356. predade povjereni mu grad Mletcima. U predajnom pismu od istoga dana tuzi se juras, da ne moze dulje drzati Skradina »poradi sile ugarskoga kralja i njegove vojske, koja je u gradu Klisu, i koja nastoji da zauzme i Skradin u ime svoga kralja« (propter potentiam regis Hungarie et gentis eius, que est in castro Clisse, querentis et volentis occupare dictum castrum Scardone nomine dicti regis). Mletadke vojvode, pomorski generalni kapetan Bernardo Justiniani, i glavni kapetan domobranstva Laurencije Celsi, primiSe namah Skradin u svoju vlast, te izdase vojvodi Jurasu Ilijicu i njegovoj braci pismo, kojom ih uzeSe u mletacku zastitu za slu6aj, kad bi ih srbski car, ako zivi, ili njegov sin pozvali na odgovornost radi predaje Skradina. Borba za bastinu Bribirskih knezova svrsila se je tako, da su gradovi Qmis i Klis zapali hrvatskoga bana Nikolu, a Skradin mletaSku obcinu. Tuznim potomcima knezova Bribirskih ostade jedino njihova djedovina, naime zupa Bribirska s gradom istoga imena. Medjutim ni kralj Ljudevit ni Mletci ne bijahu zadovoljni onim, sto bijahu zadobili: Ljudevit s banom Nikolom nastcjaSe da predobije Skradin, dok je mletaSka obcina snovala, kako da ugrabi Klis i Omi§. S toga se je ratovanje nastavilo svom zestinom. Jos 23. sijecnja 1356. tuze se Mletci milanskomu vojvodi, kako je »velika vojska Ugara i Hrvata oboruzana i neprijateljski sasla (u primorske strane), te hara i plijeni zemlje i mjesta njihova u Hrvatskoj, i ta se vojska dnevice mnozi« (magnus exercitus Hunga- rorum et Sclavorum manu armata et hostiliter descenderunt et sunt ad damnum terrarum et locorum nostrorum parcium Sclavonie, et cotidie augetur exercitus supradictus). No polto je za koji mjesec imalo izminuti primirje, utanaceno s kraljem Ljudevitom na osam godina, stado§e Mletcani opet raditi, kako bi se sa svojim protivnikom konafino