Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/127

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


toga braka izazvala velika sablazan, nalaže papa jednomu ili drugomu od pomenutih biskupa, neka oprosti kralja i njegovu ženu od crkvenoga prokletstva, koje ih je snašlo. Neka se kraljevski supruzi pod zakletvom zavjetuju, da ne će više takova šta učiniti, i da će se pokajati. Neka sada po njihovoj razsudbi, bez obzira na srodstvo, iznova sklope brak, a djeca od toga braka neka vrijede kao zakonita. Osim toga neka za dvije godine plaćaju crkvama po petdeset maraka srebra.

Udajom banove kćeri Elizabete za kralja Ljudevita bijaše se silno digao ugled Stjepana Kotromanića. Papa ga zove »hercegom« (dux), a dragi opet ća i kraljem. No i kralju Ljudevitu bijaše odatle koristi. Ne samo da mu je ban Stjepan u ime miraza svoje kćeri ustupio Humsku zemlju, koja bijaše doslije kamen smutnje izmedju Bosne i Srbije, nego se je kralj mogao nadati, da će ga ban još izdašnije i odanije pomagati tako u borbama sa srbskim carem, kao i u osudnom boju s Mletcima radi Dalmacije. Jer Ljudevit nije mogao ni smio pregorjeti Dalmacije, i samo nastojanju cara njemačkoga i podjedno češkoga kralja Karla IV. bijaše nedavno uspjelo, te je zapriječio, da Ljudevit nije pogazio osmogodišnje primirje i obnovio rat s Mletcima.

Ali prije nego §to je ban Stjepan mogao djelotvorno i§ta poraditi u prilog svomu zetu, razstavi se on s ovim svijetom. U drugoj polovici godine 1353. — mozda 28. rujna — umre ban Stjepan, te bi sahranjen u samostanu Milesevu (na desnoj obali Bosne, danas Milesevac u Gradackom kotaru), koji bijase sam podigao. Nema sumnje, da je sada kralj Ljudevit, zet njegov i vrhovni gospodar Bosne, svom snagom nastojao, da sto jace sku6i banovinu bosansku. To je tim lakse mogao, sto pokojni ban nije za sobom ostavio muzkoga poroda, te je sada na bansku stolicu bosansku stupio njegov sinovac, petnaestgodisnji Stjepan Tvrtko, sin njegova brata Vladislava i kneginje Jelene od roda Bribirskih knezova. Nijesu poznate prilike u Bosni u prvo vrijeme Tvrtkova banovanja; no nedvojbeno su bile tezke pogodbe, pod kojima je kralj Ljudevit potvrdio Tvrtka u banskoj Casti. Suvi§e bilo je i protivnika njegovu vladanju u samoj Bosni izmedju patarena i mocne vlastele. God. 1354. » pride gospoda bana mati (Jelena) s Ugr (iz Ugarske) sa svojim sinom (mladjim), knezom Vlkom (Vukom)« u Bosnu, a na to »bi stanak (sabor) na Mileh (u Mile§evu) vse zemlje Bosne i Doljnih kraj, i Zagorija i Humske zemlje«, na kojem je »prisegla gospoja bana mati i nje sin gospodin ban Tvrtko* knezu Vlatku Vlkoslavicu iz Kljuda podpunu slobodu i sigurnost, te mu zajamcila sva imanja, koja je stekao i drzao u vrijeme bana Stjepana. Nedvojbeno je knez Vlatko Vlkoslavic bio protivnik mladoga Tvrtka, te ga je trebalo ovakim nacinom primiriti. Kralj Ljudevit ne samo da je skucio mladoga bana Tvrtka, nego je kroza nj nastojao obladati i onim dijelom Hrvatske, koji se je svedjer otimao njegovoj vlasti. A to bijase oblast Bribirskih knezova, naro6ito gradovi Omis, Klis i Skradin, kojima je iza smrti kneza Mladina III. (1348.) za njegova sina Mladina IV. upravljao neko vrijeme njegov stric Pavao III., a kad je taj obolio, majka nedorasloga Mladina, junacka Jelena, sestra srbskoga cara Stjepana Du§ana. Brizna majka vec je od godine 1351. branila poput lavice bastinu svoga sina, a osobito kad se je mjesto slaboga i nemocnoga Pavla stala pacati u te poslove vlastohlepna supruga njegova Katarina, ponosita kci Mlet6anina Ivana Dandula. Jos u kolovozu te godine nastojali su Mletci, da izmire obje kneginje, Srbkinju Jelenu i Mletcanku Katarinu, koja je nesumnjivo radila, da svomu rodnomu gradu pri- bavi posljednje ostatke vladanja Bribirskih knezova. Ali na tu bastinu imala je neko pravo i Jelena, mati bosanskoga bana Tvrtka. I ba§ kroz tu banovu majku nastojao je i kralj Ljudevit, da oblada gradovima Omisem, Klisom i Skradinom. Ako ih zadobije bosanski ban i njegova mati, pripasti ce tim drzavi kralja Ljudevita. Kralj pak Stitit ce opet mladoga bana od sile srbskoga cara. Jamacno u sporazumku s kraljem, a mozda i po njegovoj zapovijedi dosao je bosanski ban Tvrtko s majkom svojom i vojskom u travnju ili svibnju "1355. u Hrvatsku