Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/119

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Ban Stjepan Lacković i slijedeće je godine više puta vijećao na saborima s plemstvom hrvatskim i slavonskim. Na koncu listopada skupio je staleze u mjestu Svetom Ivanu (in nostra congregatione generali in villa Scenthivan celebrata) u danaSnjoj Belovarsko-kri- zevackoj zupaniji. Taj je sabor trajao vi§e dana (do 5. studenoga), te se je na njem razpravljalo i odlucivalo koje §ta Medju inim je ban rjeSavao pravde i kaznio siledzije; narocito je sudio u parnici radi otimacine izmedju Stjepana sina Petrova od Gorbonoka i magistra Bekea, sina Stjepanova. Posljednji je poznati cin banovanja Lackoviceva izprava, izdana 5. prosinca u Zagrebu gradjanima slobodne obcine Gradca, kad im je potvrdio privilegij bana Mikca, kojom je taj slobodnu obcinu oslobodio od placanja dobiti za bansku komoru. Malo poslije toga zgodila se nova promjena u upravi hrvatskoga kraljevstva, jer je kralj Ljudevit namjestio opet svoga brata Stjepana za hercega citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, te njemu pridijelio za bana Stjepana Banida od Lendave. Taj bijase izlijedio rane, koje je dopanuo prigodom podsade Zadra. Razlog toj ponovnoj promjeni bijaSe nedvojbeno politika Ljudevitova prema Mletcima. Ljudevit naime ne bijase postigao cilja, poradi kojega je utanacio god. 1348. pri- mirje. s Mletcima na osam godina. Kraljevstvo napuljsko bijaSe za nj propalo za sva vremena. S toga nije ni primirje s Mletcima imalo prave vrijednosti za njega, pace mu je smetalo, da nije mogao s dobrim razlogom obnoviti borbu za Dalmaciju. A sad mu se ba§ nudjala divna prilika, odkad se Mletci god. 1351. zaratiSe s Genovezima, svojim starim takmacima na iztoku. Genovezi pace ponudise kralju u rujnu god. 1352. sami savez protiv Mletaka. Sve pored primirja prihvati Ljudevit genovezke ponude, te utana^i 22. listopada s njima ugovor na dvije godine, po kojem ce zajedno s Genovom zaratovati na Mletke. Sto se osvoji gradova i oblasti u Dalmaciji, zapasti 6e kralja, a sto u ostalim krajevima mletackoga vladanja, zadrzat ce Genovezi. Ako saveznici sto zajednicki osvoje, dijelit ce plijen i zarobljenike na jednake dijelove; ina^e svaki saveznik moze sam plijeniti i robiti, gdje ratuje. Dok je ovako kralj Ljudevit svaki cas bio gotov, da pogazi utanaceno primirje, radili su Mletci za rata s Genovom groznicavo, da ugovore pravi i trajni mir s kraljem. Ali Ljudevit ne htjede sada ni cuti o definitivnom miru, pak da se oslobodi daljega napastovanja, namjesti na poietku god. 1353. svoga brata za hercega hrvatskoga, kojega se toboz ne tice, §to je prije kralj ugovarao s Mletcima. A malo zatim, 27. travnja, posla Ljudevit iz Ostrogona mletackim poslanicima Marku Cornaru i Marinu Faletru, koji su dosad ugovarali o miru, ovo odkazno pismo: »Neka znade va§a plemenitost, da se ugovor, koji bi se morao utanaciti izmedju nas i mietacke obcine, ne moze ostvariti, posto mu gospodin Stjepan, herceg <5itave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije, nas premili brat, nije htio dati privole. S toga receni ugovor nijesmo mogli izvesti, jer smo vladanje redene hercegovine (hrvatske) povjerili njegovu gospodstvu za vjedna vremena, kako je poznato i vama i drugima. Nije zato vi§e potrebito, da se u tom poslu k nama potrudite. Medjutim mi ne cemo s duzdom i ob6inom mletackom zapoceti rata, ako ga prije tri ditave sedmice ustmeno kroz glasnika ili pismom ne navijestimo«. Ljudevit je dakle u travnju 1353. prekinuo sve dogovore s Mletcima, te je bio spreman zajedno s Genovezima zapoCeti rat. Ali Mletci slutili su vec, §ta kralj snuje, te bijahu jos u ozujku poslali svoje poslanike u Bee caru i kralju Karlu IV., neka bi odvratio kralja Ljudevita od rata. Car Karlo bijase dosao u Bee vojvodi Alebrechtu, da se ondje sastane s Ljudevitom i drugim knezovima. Posto se je Karlo bas tada spremao na vojnu u Italiju, da satre mocnoga Giovanna Viscontija, bijase mu mnogo stalo do prijateljstva mletackoga. Navali zato na Ljudevita, neka ne gazi primirja; ako pak vec mora ratovati, neka bar po6eka, dok primirje mine. Ljudevit se zaista smiri i odu- stane od rata; ali tim opet pogazi utanaceni savez s Genovom, koja bijase u proljecu 1353. svoju mornaricu poslala u jadranskq more.