Premda je Ljudevit privremeno odustao od rata s Mletcima, ostade ipak brat njegov Stjepan hercegom hrvatskim. Taj je pace odlucio sasvim preseliti se u Hrvatsku, te stolo- vati u Zagrebu, u tvrdom Gradcu, gdje je jos od Karla Roberta stajala kraljevska palada. Herceg Stjepan bijale od god 1350. ozenjen Margaretom (Anom), kcerju njemackoga cara Ljudevita Bavarskoga, koja mu je rodila dvoje djece, sina Ivana i kcer Elizabetu. Posljednjih dana travnja 1353. stigao je herceg u Zagreb, gdje su ga sve6ano docekali velikasi, plemici, gradjanstvo i kaptol, pjevajuci boguduhe pjesme i noseci modi svetaca. Po starom obiCaju obasuse hercega darovima i pogostise ga obilato. S hercegom je jamacno dosao i novi ban Nikola Banic, stari znanac slavonskih i hrvatskih staleza. I hercegu i banu bilo je koje sta urediti, sto nije mogao izvrsiti predjasnji ban Stjepan Lackovic. Vec 8. svibnja sastao se je u Zagrebu sabor slavonskoga plemstva, kojemu je predsjedao herceg Stjepan zajedno s banom Nikolom, na kojem su uz ino sva posje- dovanja Vladislava, Bazarada i Brikcija Mihajlovica, zatim Ivana i Blaza Vokerovica dosudjena hercegu i banu. Poshje toga ostao je herceg stalno u Zagrebu, te je na Tjelovo (23. svibnja) posao iz svoje palace u stoinu crkvu, gdje je prisustvovao sveca- nomu obhodu. Pet dana zatim (28. svibnja) izdao je »Stjepan, po bozjoj milosti herceg Sitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije« znamenitu povelju, kojom je crkvi zagrebackoj potvrdio sva stara privilegija svojih predsastnika, kraljeva i hercega Herceg sam u povelji kaže, da mu je to »prva godina hercegovanja* (dicti nostri ducatus anno primo), te se zahvalno sjeca, kako su ga Zagrebiani nedavno Castno i dostojno docekaH, bas kako se pristoji za potomka kraljevskoga roda (prout regie stirpis). Dne 28. hpnja opet nalaze herceg dazmanskomu kaptolu, da ustanovi medje nekim posjedovanjima samo- stana eremita sv. Pavla u Garickim brdima (de montibus Garich). U polovici rujna boravio je herceg Stjepan u Budimu, odakle je 16. rujna zapovjedio kaptolu sv. Petra u Pozegi, neka izabere jednoga svoga pouzdanoga Clana, koji ce zajedno s hercegovim covjekom iztraziti vjerodostojnost neke izprave, radi koje bijaSe izmedju Nikole sina Ivahunova i Dominika sina Radinova doslo do krvavih izgreda.
Dok je herceg boravio vecinom u Zagrebu, bija§e ban Nikola posao na jug u Hrvatsku, te sazvao po nalogu njegovu (de mandato et praecepto . . . ducis) sve plemice i staleze hrvatske na sabor u grad Knin. Na taj sabor bise pozvani javno (publica pro- clamatione facta) ne samo svi plemici hrvatskoga kraljevstva, nego i drugi Ijudi ma kojega staleza, stanja, kao i osobita ugleda; zadaca pak sabora bija^e »ustanoviti prava hercegova velifianstva* (pro requirendis iuribus ducalis maiestatis). Tako dodjoSe na taj sabor knezovi Frankapani (knez Bartol sa svojim sinovima Stjepanom i Ivanom), knezovi Kurjakovici iz Krbave, i napokon knez Hudislav Ugrinic, gospodar grada Roga i gorljivi privrzenik kralja Ljudevita. Za Ivana Nelipića, kneza cetinskoga, ne spominje se, da je
