Stjepan Lacković bio je ban »čitave Slavonije i Hrvatske« pune dvije godine (1351.— 1352). O njegovu banovanju itna dovoljno podataka. Negdje u kolovozu 1351. boravio je u blizini Zadra, u županiji Lučkoj, gdje se bijaše hrvatsko plemstvo sastalo na sabor (in districtu Luke apud villam Podbursana). Na tom saboru (universes nobiles Croatos eidem nostre congregationi adherentes) jamačno se uredjivala zupanija Luka, kojoj je odslije bio sijelo i stolica grad Ostrovica. Tom je prigodom trebalo ustanoviti, tko pripada staromu hrvatskomu plemstvu, a tko ne, jer su se valjda osnivali »stolovi« (sudovi) za plemenite ljude u županijama. Ustalo pleme Virevića (de Virovnygh), te zahtije- valo, da se i ono uvrsti u staro hrvatsko plemstvo. Sabrani plemeniti Hrvati izjavise, da Virevići doduše ne potječu »ni iz jednoga od dvanaest plemena hrvatskih«, all da su uzimali svoje žene iz tih plemena, pak privolise, da ih ban uvrsti u plemstvo Lu^ke zupanije. Nekoliko mjeseci poslije, dne 31. listopada 1351., desio se je ban Stjepan Lackovic u Zagrebu, gdje je » Zajedno s juratima, plemickim sudcima i dnigim plemicima kra- ljevstva« drzao banski sud Tom zgodom dodjo§e preda nj zastup- nici plemena Koranice, te se po- tuzi§e, da kastelani i Cinovnici grada Stenicnjaka dozivaju clanove njihova plemena pred svoj sud^ gazeci tim njihove slobo§tine. Pleme voli, da ga razaspu sasvim i li§e plemenstine, nego da mu dlanovi ni krivi ni duzni postanu kmetovi. Na to izjaviSe jurati, plemicki sudci i ostali na sudu sabrani plemici jasno i odito, da je pleme Koranica od davnine bilo plemenito, i da se nije pokoravalo ni kojemu kaštelanu ni službeniku kraljevine Slavonije. Prema tomu izreče ban presudu, da slobodno pleme Koranica imade dolaziti na sud jedino pred bana i župana zagrebačkoga, a da ih nijedan kaštelan ni drugi službenik ne smije više preda se pozivati.
