Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/117

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


ožujku bio u Topuskom ili Toplicama, ipak nije po obecanju kralja Ljudevita do§ao 20. svibnja u Hrvatsku, da izpita tuzbe mletackih podanika. Odvratila ga je od toga kraljica Elizabeta sa svojim sinom, hercegom Stjepanom, koji su podjedno u Mletcima zatrazili drugi, dalji rok za sastanak komisije. Mletcima dalo se to na zao, te 28. svibnja obnovi§e svoj zahljev, pridodavsi jo§ tuzbe na 6ete njezina sina kralja Ljudevita, koje da su pocinjale velikih nasilja mletaCkim podanicima ne samo na moru, nego ca i u kralje- vini napuljskoj. Jama6no su tada podanici ugarsko-hrvatskoga kralja samo uzvracali nemilo za nedrago, poSto su Mletcani prigodom prelaza kralja Ljudevita u Napulj svakake zapreke Cinili, pa6e mu i galije za prevazanje uzkratili. Na ponovni zahtjev mletacke vlade odvrati kraljica Elizabeta iz Budima 6. srpnja, da je vec poslala »plemenitoga i odliCnoga muza Pavla od Ugla, bana Citave Slavonije« u primorske strane, pak neka i obdina po§lje svoje poslanike u Knin, gdje ce ban po nalogu hercega Stjepana zadovo- Ijiti tuziteljima, u koliko su zaista povrijedjeni (satisfaciet querulantibus iuxta eorum meram lesionem). Lukava kraljica Elizabeta znala je medjutim, da je Mletcima vi§e do bruke i neprilika, nego do od§tete njihovih podanika, pak s toga ih podjedno zamoli, da bi pre- vezli kralju Ljudevitu u Napulj njezina covjeka, koji vodi onamo za sina joj konje i druge stvari. A da ih predobije, zamoli ih jos za provodno pismo za poslanike, koje ce poslati u Mletke.

Mletačka obćina odgovori kraljici 24. srpnja obsežnim pismom. Najprije joj zahvaljuje, što je poslala bana u Knin; i obcina ce onamo opraviti svoje Ijude, da se pitanje o odSteti §to prije rijesi. Nada se, da kraljevi kastelani i podanici ne ce vi§e dirati u mletacke podanike, nego da ce s njima ziviti u prijateljstvu. Zatim se s mnogo rijeci izpricavaju, §to ne mogu njezina covjeka prevesti u Napulj kralju Ljudevitu, i jer ce njihovo brodovlje naskoro odploviti na daleki iztok, i jer se boje neprijateljskih napa- daja. Poslanicima ugarskim ne treba posebna provodnog pisma, pogto obcina zivi u miru i Ijubavi s kraljem Ljudevitom; no ipak ce ona izdati zamoljeno pismo i do 13. kolovoza prirediti u Senju veliku barku, na kojoj ce ugarski poslanici moci lagodno odputovati u Mletke. Poslanik kraljice Elizabete i hercega Stjepana zaista je dosao u Mletke, gdje se je potuzio, da bas podanici obcine nanose stetu kraljevim Ijudima, kada putuju u Napulj. Cini se, da je ugarski poslanik svoje tvrdnje i dokazao, jer se obcina svakojako izvinjava i podjedno obecava, da ce kraljidinoj tuzbi zadovoljiti, 6im se samo stvar razvidi. Mletcani se silno raduju, sto je kraljica voljna poraditi, da se primirje pretvori u trajan mir, te se zahvaljuju kraljici za njezinu spremnost. Oni se pouzdavaju posve u osobiti razbor njezin, da ce ona smisliti naCine i putove, kojima bi se moglo do mira doci. Mletcane ce naci u toj stvari vazda najpripravnije. Vrativsi se kralj Ljudevit s vojne na Napulj, odluci posve promijeniti upravu hrvat- skoga kraljevstva. Brata svoga Stjepana, koji je samo za ratovanja u Napulju obnaSao cast hercega hrvatskoga, posla na skrajnji iztok svoje drzave, u Erdelj, gdje je kroz dvije godine (1351 — 1352.) ostao i upravljao tom vojvodinom. Vec u ozujku 1351. izdaje Stjepan kao »Dei gracia dux Transylvanus« povelje i izprave, i kaze u njima, da je to »prva godina njegova hercegovanja« (ducatus nostri anno primo) u Erdelju. U Hrvatskoj pak namjesti kralj za bana biv§ega erdeljskoga vojvodu Stjepana Lackovica, koji se bijaSe toliko proslavio u Napulju i kojemu je kralj nedavno darovao gradove Strigovo i Cakovac u Medjumurju. Stjepan Lackovic spominje se vec 9. sijecnja 1351. u kraljevskoj povelji kao »ban Citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije«. Jamacno je kralj zelio, da kraj nestalnih prilika, kraj nesigurna primirja s Mletcima, bude u hrvatskom kraljevstvu banom Citav muz, posve odan kraljevskomu prijestolju, a uz to vrstan i hrabar vojvoda. Sto je kralj u prvo vrijeme novoga bana zvao i banom Dalmacije, jasno odaje, da je vec tada snovao, da u zgodan 6as obnovi borbu s Mletcima za hrvatsko primorje.