Jo§ iste godine 1349. odstupio je Nikola Se6 s baaije, a kralj jena to da koncu godine povjerio upravu citavoga hrvatskoga kraljevstva svojemu mladjemu bratu Stje- panu, kojemu je tada bile osamnaest godina. Kraljevic Stjepaa zove se u spomenicima od god. 1349. >herceg Erdelja (ili Ugarske), i gospodar zemlje §ipu§ke i §aro§ke<; no od po6etka 1350. pi§e se kroz citavu godinu »Stjepan po Bozjoj milosti citave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije herceg«. Pace kad je u travnju kralj Ljudevit posao u Italiju, herceg je Stjepan zajedno s majkom svojom Elizabetom upravljao i Ugarskom, te s toga nije zalazio u svoju hercegovinu, vec je ostao stolovati u gradu Bu- dimu. Kralj Ljudevit trazio je za svoga mladjega brata zgodnu suprugu. Neko vrijeme (u travnju 1349.) snovao je, da bi ga ozenio obudovljelom napuljskom kraljevnom Ma- rijom, sestrom kraljice Ivane; no kad se je to izjalovilo, trazio mu je suprugu u Njemačkoj.
Herceg se je Stjepan zajedno s majkom svojom Elizabetom mnogo trudio, da olakša bratu svomu ratovanje u Napulju. Mletčani naime, pošto nijesu mogli zaprijeciti kralja Ljudevita, da predje u Italiju, gledali su unatoc primirju, da mu na svaki moguci nacin otezcaju boravak u tudjini. Jo§ 8. ozujka 1350. tuzakahu se kralju, da njegovi kastelani uKninu i Ostrovici sve pored primirja robe i uznemiruju njihove podanike u Hrvatskoj, a te svoje tuzbe opeto- vahu svedjer za ditava boravka kraljeva u tudjini. Kralj im se do- duSe 18. travnja izpricavao, da nije ni on ni brat njegov Stjepan kriv, ako su kastelani i posade njegove u Ostrovici i Kninu orobili njihove podanike, narocito Sibencane; u ostalom da je odredio, neka se novi hrvatski ban i namjestnik brata nje- gova, hercega Stjepana, svrati do 20. svibnja u one strane, te neka zajedno s mletadkim povjerenikom ustanovi pocinjene §tete i popravi sve, kako i§te pravni red (iuris ordo). Novi ban bijase u to vrijeme magistar Pavao od Ugla, sin Ivankin i kum kralja Ljudevita. Sve doslije obnasao je ^ast protonotara kod kraljevskoga dvorskoga sudca Pavla. ]ok 1343. bijase ga kralj nadario za njegove zasluge nekim posjedima u §imezkoj zupaniji, a g. 1350. imenovao ga je herceg Stjepan banom i zamjenikom svojim u Hrvatskoj (vices tenentem ipsius Stephani ducis in predictis ducatibus Dalmatie, Chroatie et Sclavonic). Novi ban boravio je 6. ozujka 1350. u Topuskom (in Thopolcha), gdje je na molbu ondjeSnjega opata Guillerma potvrdio neke stare povlastice samostanske, podijeljene jo§ od kralja Andrije I. (II ). Zanimljivo je, Sto u dotidnoj izpravi sam ban Pavao izpovijeda, da ga je herceg Stjepan namjestio za bana kraljevina Slavonije i Hrvatske (per domipum Stephanum, Dei gracia tocius Sclavonic, Croacie et Dalmacie ducem, in dictis regnis Sclavonic et Croacie banus constitutus). Premda je dakle ban Pavao od Ugla jo§ u PeCat hercega Stjepana. Nadpis: S(^igillum) domini Stephani (De)i gracia ducis Transilvanie.
