Ugarska vojska zauze i glavni grad Napulj, te kraljica Ivana sa svojim suprugom morade pobjeci u Gaetu. No sada uvidi kralj Ljudevit, da bi mu vrlo tezko bilo odrzati osvojeno kraljevstvo, pak da bi morao iztrositi svu snagu svoje naslijedjene drzave, kad bi to htio poluciti. K tomu mu stize poslanstvo od pape, koji mu obecavase, da ce obnoviti parnicu proti Ivani, te ju po zasluzi kazniti, ako ju pronadje krivom. Na to se vrati kralj u jeseni 1350. kuci, ostavivsi Stjepana Lackovica s malo vojske u Napulju. Papa medjutim, koji je od prvoga maha radio u prilog Ivani, proglasi lijepu grijeSnicu nevinom poradi pomanjkanja dokaza, vrati joj kraljevstvo uz pogodbu, da plati ugarskomu kralju u ime odstete 300.000 zlatnih forinti. Nasuprot ce se ugarski kralj odreci svoga prava na Napulj i zarobljene napuljske kraljevice pustiti na slobodu. Kralj Ljudevit odazove na to svoje cete iz Napulja, ali odstete od 300.000 zlatnih forinti ne htjede primiti, da mu ne bi mogli spod;itavati, da se je dao smiriti krvninom za brata svoga. U napuljskim vojnama bijaSe najvi§e zasluga stekao erdeljski vojvoda Stjepan Lackovic (Apor). Da mu se oduzi, izdade mu kralj sporazumno s majkom svojom Eli- zabetom i bratom Stjepanom, hercegom hrvatskim, jos 30. listopada 1350. povelju, kojom je njemu i njegovim sinovima (Dioniziju, Nikoii, Emeriku, Stjepanu i Ladislavu) za.sva vremena darovao gradove Strigovo (Oztrogo) i Cakovac izmedju Drave i Mure. Tim postadose Lackovici slavonski velikasi, te pocese sve vise utjecati u zgode hrvat- skoga kraljevstva. Hrvatski herceg Stjepan (1349—1354.) i bani: Pavao Ugal (1350), Stjepan Lackovic (1351—1352), i Nikola Banic od Lendave (1353—1356.). U Slavoniji i Hrvatskoj banovao je Nikola Sec od kolovoza 1346. negdje do druge polovice 1349. U prostranoj banovini svojoj od Mure i Drave do Cetine na jugu imao je toliko posla, da nije gotovo mogao ni odahnuti. Najvise mu zadavahu brige borbe u Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bilo vjecitih okrSaja izmedju mletackih i kraljevskih po- danika, i gdje ga bijase zapala zadaca, da posve skuci Bribirske knezove. Ali uza to nalazimo ga svedjer zabavljena i u Slavoniji. Dne 15. travnja 1347. dariva gradjanima slobodnoga grada Gradca tik Zagreba komad zemljista u susjednoj gori Medvednici, da ondje izkapaju sol (ad aperiendas fodinas salium). Kad se je u srpnju knez Gregorije sa svojim sinovcem Jurjem pokorio kralju, te od njega za Ostrovicu primio u zamjenu grad Zrin, podigoSe se neki ylastnici zemalja u okoliSu Zrinja, kojih posjedi bise pometnjom privaljeni kotaru grada Zrinja, te stadose traziti svoja imanja natrag. Radi toga, kao i poradi drugih pitanja sazvao je ban Nikola Sec sabor slavonskih staleza (cum universis nobilibus regni Sclavonie generalem celebrassemus congregationem) u Zagreb, gdje se je 21. prosinca 1347. spor rijeSio. Jedva se je to smirilo, nastade izmedju zagrebackoga kaptola i krbavskoga biskupa Radoslava pravda poradi desetine u Kladusama i susjednim mjestima. No posto je Ivan, arcidjakon goricki i zastupnik zagrebackoga kaptola, dokazao pravo toga zbora na redenu desetinu, dosudi ju ban Nikola Sec 2. rujna 1348. zagre- batkomu kaptolu. Osobito se je ban Nikola trsio, da ukine sve nepravedno nametnute terete i bezpravno uvedene pijacovine, carine, mostarine, koje su po6eli pobirati vec njegovi predSastnici, bani Mikac i Nikola Banic, kao i drugi velikasi. Na molbu sviju plemica kraljevine Slavonije izmedju Drave i Save (universi nobiles regni Sclauonie inter Dravam et Zavam existentesj pozove on (quia nostro banatui incumbit officio, ut nobilibus regni de necessitate ipsorum provideamus remedio opportune) 29. travnja 1349. kaptol zagreba6ki, da izasalje svoga Covjeka, koji bi zajedno s banovim pouzdanikom Benediktom od Kalande, kastelanom maloga Kalnika i zupanom od Moravca, pred 6itavim plemstvom ustanovio sve nepravedno i nezakonito nametnute dace. Kaptol izabra za taj posao varazdinskoga arcidjakona Dionizija, koji je zaista s kastelanom Benediktom oba§ao zemlju i sve tuzbe saslu§ao. O tom je i kaptol 19. svibnja izvijestio bana Ni- kolu Se6a.
