Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/104

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Glasi o umorstvu osupnuSe sve i u Napulju i u Provenci; svagdje zahtijeva§e narod, da se ubojice kazne, pak bill tko mu drago. Vojvoda dra(!;ki Karlo, koji je mrzio Ivanu, jer nije njega, supruga svoje sestre, htjela imenovati za vojvodu Kalabrije, i koji se je u drugu ruku nadao, da ce se svojim postupkom ulaskati ugarskomu kralju Ljudevitu. pridruzi se velikomu sudcu Monte Scagliosu, te stade odlu6no trazili, da se krivci iznadju i kazne; podjedno obavijesti kralja Ljudevita o tuznoj zgodi, te ga pozove, neka dodje u zemlju, da osveti smrt bratovu, pak da sam zauzme prijestolje. Obeca mu jos, da 6e ga poma- gati Zajedno sa svojim prijateljima. I zaista bi§e sumnjivci utamni^eni, ali samo oni, koji su nalog izvrsili, dok se proti glavnim krivcima nije ni iztraga povela Da se umiri puk, koji je glasno zahtijevao smrt ubojica, i da se takodjer zaprijece kompromitujuci izkazi, budu Tommaso del Pace, notar Nikola Milazzo, grof Terlizzi, Robert de Cannabis i Rajmondo pogubljeni. Karlo Artus i sin njegov Bertrand umakose jos za dobe; ali Ka- tarina Valois, koja se je zacala i njihovih izjava, te se je htjela osloboditi svake sumnje, dade Karla Artusa od njemackih i ceSkih placenika u gradu Santa Agata potraziti i ubiti; a Bertrando umre u Malfiju u tamnici. Samoj Ivani, koja je nakon krvavoga dana neko doba hinila strah i zalost, dodija brzo ta komedija, pak stade naskoro zivjeti veselo i razkala§eno kao i prije. Proti njoj ne bi povedena iztraga, kao ni proti vojvodama, premda nije ni najmanje dvojbe bilo, da su i oni sukrivci. Ivana nije se nicesa bojala, jer se je pouzdavala u zaStitu pape Klimenta VI A da ju je papa zaista stitio, pokaza se osobito, kad je papu pismom zamolila, da kumuje njezinu, malo zatim rodjenomu sinu, koji je joS prije rodjenja ostao nesrecni sirotan bez otca. Kliment odazove se njezinoj molbi, te ju ovlasti, da mu za sveti krst sama izabere zamjenika.

Grozna smrt Andrijina bijaSe gorko raztuzila kralja Ljudevita i majku njegovu. Jedva §to se bijase kralj oporavio od prve boli, odluci osvetiti smrt bratovu. Pohita namah u Bee, te utana^i s ondje boravecim carem Ljudevitom Bavarcem i austrijskim vojvodom Albrechtom savez proti Napulju; jednako pozove svoje prijasnje saveznike na osvetnu vojnu. I ostalim dvorovima u Evropi saobci tuznu zgodu, te se oni pozurise, da mu sauceScem svojim ublaze tezku bol. Posebnim pismom obrati se na papu Klimenta VI. spoticuci mu, §to je odgadjanjem krunisanja sve nehotice radio u prilog urotnicima, te ga pozove kao lenskoga gospodara Napulja, da Ivanu skine s prijestolja, te proti njoj kao i proti ostalim ubojicama podigne parnicu. Podjedno neka posmrtnoga sina Andri- jina (Karla Martella) predade kraljici materi Elizabeti, koja ce zajedno s bratom kra- Ijevim, hercegom slavonskim Stjepanom, upravljati kraljevinom napuljskom, dok doraste nejako dijete.

Uslijed odlucnoga postupka Ljudevitova posla Kliment VI. dne 2. veljade 1346. bullu u Napulj, u kojoj izrede, da njega zapada suditi o zlodinu, po6injenu na Andriji, te proglasi, da se krivci, bili ma kojega staleza, imadu izkljuciti iz druztva pravovjernih i liSiti svih gradjanskih prava; njihove kuce neka se razvale, zemlje i oblasti njihove za- plijene, a podanici njihovi rijeSe zakletve vjernosti. Podjedno obeca papa kralju Ljude- vitu, da ce poradi todnije iztrage poslati kardinala u Napulj, te da ne ce nikako dopustiti, da zlodinci ostanu nekaznjeni Ali kako se je moglo predvidjeti, izmako§e ba§ glavni krivci pravednoj osudi. Ivana bi poradi nedostatnih dokaza rijesena od obtuzbe, a na to se ona, jedanaest mjeseci nakon grozne smrti svoga supruga, sve bez dozvole i dispen- zacije papinske udade za svoga rodjaka i dosadanjega Ijubavnika, vojvodu Ljudevita od Tarenta. Tako postiže Katarina Valois svoj cilj: njezin se sin popeo na prijestolje. Kraj takih prilika odluči Ljudevit, da ce sam s vojskom udariti na Napulj i kazniti ubojice svoga brata. Najprije htjede poci po moru, ali poSto nije dobio brodova ni od Mletaka, kao ni od Genove, a ni od guvernera Sicilije, rije§i se na tegotniji i duiji put po kopnu Na početku god. 1347. posla njitranskoga biskupa Nikolu sa županima Nikolom Kontom i Ladislavom Šošem u Ferraru, da ugovaraju s talijanskim knezovima,