Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/105

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


kroz kojih ce oblasti prolaziti, i da sabiru placenika. Oboje podje im srecno za rukom preko svake nade. Talijanski knezovi pa6e obrekose svoju pomoc; a sva sila lutajucih vitezova, koji su dosad vojevali za razne go^podare, stupi sada u sluzbu ugarskoga kralja. Dne 11. studenoga 1347. podje sam Ljudevit na put s vojskom, vecinom od plemica i velikaSa, koji su sa svojim banderijima dobrovoljno i o svom troSku kralja pratili. Pred vojskom dao je Ljudevit nositi veliku crnu zastavu s blijedim likom zadavljenoga brata. Vijest o dolazku ugarske vojske, odu§evljenje, kojim su ju svagdje docekivali, pri- pravnost, kojom su joj knezovi dopuStali prolaz ti kroz svoje oblasti, sve to napuni silnim strahom Ivanu i ostale sukrivce u kraljevskoj porodici. Stali se spremati na odpor. Da bi vojvodu Karla Dra6koga predobila, imenova ga Ivana vojvodorn Kalabrije, sto je tako dugo zudio, te ga namjesti za vodju jednog vojnog zbora. S torn vojskom osvanu Karlo pred zidinama grada Aquile, kojega se gradjani bijahu zavjerili ugarskomu kralju, te ga stade podsjedati. No sami glasi o dolazku Ljudevitovu skloniSe ga, da se okani podsade i natrag povuce. U prosincu stupi glavna vojska ugarska na napuljsko tlo. Tu obazna kralj Ljudevit, da ga kod Kapue 6eka s vojskom Ljudevit od Tarenta, suprug kraljice Ivane. Jedan odio ugarske vojske, koji bi poslan proti njemu, raztjera njegove cete. Ljudevit od Tarenta pobjeze na to u grad Napulj, te uzbudi u torn gradu jos veci strah. Malo dana poslije kraljica Ivana sa suprugom svojim skloni se na brodove, te pobjeze u Provencu, da tako umakne osveti kraljevoj. Ljudevit stize 18. sijecnja 1348. u Aversu, gdje ga pred vratima grada dodekaSe Karlo Dracki, Filip od Tarenta i vise druge gospode. Karlo Dradki miSljaSe, da ce mu kralj oprostiti, sto je po nalogu Ivane podsjedao grad Aquilu, vec s obzirom na to, sto je nekad s njim prijateljevao nesrecni Andrija, i Sto je on ugarski dvor prvi izvijestio o groznoj smrti Andrijinoj. Karlo DraCki meijutim nije slutio, da kralj Ljudevit dobro znade za motive svih tih zgoda, pak se je tako sam dobre volje predao u ruke osvetnoj pravdi. Kralj se Ljudevit nastani u istom samostanu, u kojem su Andriju zadavili. On pregleda pozoriste umorstva, a i mjesto, s kojega su mrtvo tijelo Andrijino bacili u vrt. Na to zapita oba vojvode: >Za§to nijesu dosli ostale vojvode?« OdvratiSe mu, da su u Napulju, i da ce ga ondje sve^ano pozdraviti. Ali na kraljevu zelju dodjoSe poslije braca Ljudevit od Gravine i Robert, a s njima i Robert od Tarenta u Aversu, da mu se vec tu poklone. Kralj Ljudevit pozove ih sve na veselu gostbu, kakova bija§e ono nedavno u tom samostanu. Gostilo se u kasnu noc, kad no kralj Ljudevit, ne moguci vise su- sprezati svoga gnjeva, ovim ostrim rijedima navali na vojvodu Karla Drackoga: >Prokleti vojvodo, znaj, da ti je poradi tvojih izdajni^kih djela umrijeti. Ali prije nego pogines, priznaj svoje zlocine. Zasto si po svom ujcu, kardinalu Talleyrandu, izradio, da se je otegnulo krunisanje moga brata, §to je bio poglaviti uzrok smrti njegove? Zar ce§ to tajiti? Eto, li«tovi s tvojim podpisom i tvojim pecatom svjedoCe protiv tebe. Ti si znao, da je Marija oporukom svoga djeda bila odredjena za suprugu meni ili mojemu bratu Stjepanu, a ipak si ju ti prevarom oteo i sam se njom ozenio. Istina je, da si ubojice moga brata kaznio i mene na osvetu dozvao; ali zaSto si po nalogu Ivane moje vjerne u Aquili podsjedao ? Sve to odaje tvoje ostale izdajnicke osnove : ti si mene dozvao, da sa svojom pretezitom silom satrem Ivanu i njezina muza, pak da onda ti, ako nadjeS sredstava, i nas uklonis s puta, ili da nakon nasega odlazka na§e namjestnike protjeras i sam zemljom obladaS. No tvoje su se osnove izjalovile, nijesi nas mogao nadmudriti*. Osudne rijeci kraljeve strasno prestravise vojvodu. Kad se je malo osvijestio, stade sebe i svoja djela izpriCavati, ali mu se kralj ne smilova. Sutradan osudi ga kraljevo vije<5e na smrt. U istoj dvorani, gdje bi Andrija zadavljen, bude i Karlu glava odrubljena (23. sijecnja), a truplo njegovo kroz isti prozor baceno u vrt. Kad je puk u Napulju zatuo za njegovu smrt, navali na njegovu palaCu, te ju grozno opljaSka. S tezkom mukom mogase se vojvodkinja Marija sa svojom djecom spasti i pobjeci u Provencu.