dvoru preporučivao samog sebe, naročito od onoga časa, kad se je oženio Marijom, mladjom sestrom kraljice Ivane. A i Katarinu Valois (udova iza tarentskoga kneza Filipa, brata Karla Martella) zaigrala opet vrazje kolo, te odvratila nestaSnu i lakomislenu Ivanu od zakonitoga supruga, udesivsi, da je stala Ijubakati s njezinim mladjim sinom Ljude- vitom od Tarenta, najljepSim muzem u citavoj napuljskoj kraljevini. Tako se zgodi, da su Andriju na razkalasenom napuljskom dvoru stall sve viSe zametavati, pa6e oCito i vrijedjati. Al on je po savjetu svojih vjernih sve mirno podnosio, nadajuci se, da ce sve navratiti na drugi pravac, cim se jednom dobavi vlasti I lukavi vojvoda dracki Karlo svedjer ga bodrio i tjeSio, da se strpi. U Ijetu 1345. obazna napokon Andrija, da ce mu tezko izgledana dozvola za krunisanje naskoro stici. To ga tako obradova, da je smetnuo s uma dosadanju mudru opreznost. Stade prijetiti svojim dusmanima osvetom, pace dodje jednom na vitezke obdulje sa zastavom, na kojoj je izpod kraljevskoga grba bio naslikan panj i sjekira Neprijatelji njegovi, Karlo Artus i njegov sin Bertrand, Roger od San Severina, grof Terlizzi i drugi razumjeSe njegovu prijetnju, te se urotise s Katarinom Valois proti njemu, da ga umore, kad vec ne mogu zaprije^iti njegova krunisanja. Po potonjim dogadjajima jasno se razabira, da je i kraljica Ivana bila sporazumna s urot- nicima, kao i oba sina Katarine Valois.
Urotnici moradose se pozuriti, jer je dozvola za krunisanje bila vec stigla, pak je bio ustanovljen i dan vjencanja. U samom gradu Napulju ne usudise se navaliti na Andriju, jer se zacahu drackoga vojvode Karla, kojega drzahu za prijatelja i privrzenika njegova. Domamise s toga 18. rujna Andriju u Aversu, toboze na lov. Onamo dodje i supruga njegova Ivana sa svojim dvorom, zatim dojka njegova Isolda, koja ga je volila kao rodjeno 6edo svoje. Poslije lova podje citavo druztvo u samostan sv. Petra izvan grada, gdje je jedno krilo bilo priredjeno za kraljevski dvor, pak ce se ondje uz bogatu gostbu odmoriti. Zabava trajase do ponoci, na §to odose svi spavati, a i Andrija i Ivana sklonise se u svoju spavaonicu. Ali tek §to je minuo jedan sat, kad no Andriju glasna buka iza sna probudi, te ga poznati glas pozivase u pokrajnu odaju. Jedva sto je presao preko praga, dokrade se notar Nikola Milazzo k vratima, te ih zabravi, na sto se urot- nici oboriSe na Andriju, da ga zadave, jer su vjerovali, da mu je mati dala cudotvorni prsten, koji ga brani od otrova i maCa. Medjutim cim je Andriju minula prva smetnja, otme se on svojim neprijateljima, te potece prema svojoj spavaonici, da pograbi oruzje. Vrata medjutim nadje zatvorena; a Ivana, koja je dobro cula, sta se je zgadjalo, te je vrlo dobro znala, da joj je vojno u smrtnoj pogibiji, niti se ne mace, da ga spase, 6im ona sukrivnju na sebe svali. Andrija pohita k drugim vratima, ali i ta bijahu zakljucana. Sada stade vikati za pomoc, ali na njegovo zapomaganje dodje samo Isolda, koja takoder vapijaSe iz svega grla, ali zaludo, jer pomoci ne bi ni s koje strane. U to se ubojice ponovo oboriSe na svoju zrtvu. Bertrand pograbi Andriju, odvu6e ga s pomocu drugih do prozora, s kojega se je gledalo na vrt, sveza mu uzicu oko vrata, zadavi ga, te baci IjeSinu u vrt. ObavivSi grozno djelo uklonise se urotnici. Isolda medjutim nema§e mira, vec pohita do vrata kraljevskoga noci§ta, te dozivase glasno Andriju, sto taj nije vi§e mogao 6uti, jer bijase vec izdahnuo, dok se Ivana nije htjela da ozove. Na to probudi Isolda sluge i samostance, te stade s njima zajedno traziti Andriju. NadjoSe ga zaista u vrtu s uzicom oko vrata, vec mrtva, te odnijeSe truplo u crkvu. A Ivana, koja je 6ula ditavu borbu i vapaje muzeve, ali nije htjela iz sobe ni izaci, ode sutradan iz samostana, ni ne pogledavsi ohladnjelo tijelo svoga supruga, i ne proliv§i ni jedne suze za njim. Vijest o krvavom dogadjaju stize brzo u Napulj, odakle vojvode dradki i tarentski, kao i drugi pohitaSe oruzani u Aversu. Andrijino tijelo bude preneseno u Napulj u crkvu svetoga Januarija. To bija§e medjutim sve, Sto su dvor i vojvode za nj uCinili. Kad je kanonik Ursilo Minoculo vidio, da se nitko ne brine za ukop nesrecnoga kralja, izvr§i tuznu pocast sam, sahraniv ga u grobnici kapelice svetoga Ljudevita.
