Prijeđi na sadržaj

Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/97

Izvor: Wikizvor
Ova stranica nije ispravljena

KREŠIMIROVIĆI.

930.-1058.

Tomislava, prvoga kralja hrvatskoga, naslijedi oko god 930. sin njegov Krešimir I., koji je srećno održao hrvatsko kraljevstvo onako jako i silno, kako ga je ostavio veliki otac njegov. Izprva doduše bilo je bojazni, da ce još mladi kralj težko odoljeti mnogim svojim dušmanima i odpatnicima, koji se na nj podigose; no uz pomoc svoga ujca srecno se odrva svim neprilikama i utvrdi prijestolje svoje. Najviše mu zadavase jada vjerolomni ban bosanski, koji bijaše zauzeo tri zupe uz medju hrvatsko-bosansku, naime Uskoplje (Skoplje), Luku (Dnoluka) i Plivu. Ali mladi KreSimir zaratova na bana, razbi ga negdje na Vrbasu, te ga na posljedku prinudi, da je X ^yC^dM^T^ ostavio svoju banovinu i pobjegao nekamo u Ungariju. SvladavSi jos i ^ ^T^y^ druge odpadnike, vladaSe srecno i slavno u Hrvatskoj i Dalmaciji. Mnogo je puta dolazio u pohode i latinskim gradovima, osobito gradu Zadru, gdje je u Latina imao svojte i rodjaka, naroiito veoma odIiCnog gradjanina Madija. Deseci se tako jednom u Zadru, po.^jeti tamoSnji samostan sv. Krsevana, te darova na molbu opatovu crkvi i samostnnu »za spas duše svoje* nekoliko zemalja u Hrvatskoj. Krešimir, kojega su njegovi potomci poslije nazivali Starijim za razliku od njegovih nasljednika istoga imena, umre oko god. 945. jos u najboljim godinama, te ostavi za sobom vise nedoraslih sinova. Najstarijega Miroslava zapade