u onom obsegu, koji je nekad imala salonska nadbiskupija; jer biskupija ne moze se sastojati samo od grada medju gradskim zidinama, nego i od prostranih zupa, zemalja, sela, vinograda i crkava na otvorenom polju. Gregoriju pak, koji je za nepovoljnih i zlih vremena postao biskupom u zemlji Hrvata, zapo vi jeda mo, da bude bisku- pom jedino u skradinskoj biskupiji; u tudje biskupije neka vise ne dira, jer kad bi to cinio, znajte, da bi ga namah iz crkve izobcio.« Ovom poslanicom pape Leona VI. bijase borba za hrvatsku narodnu crkvu svrsena. Ubogi Gregorije kao dobar sin rimske crkve s tezkim srcem posluhne papu, te ostavi Nin i podje u Skradin. Ponosna stolica u Ninu opusti, a hrvatski narod spade pod la- tinskoga nadbiskupa u Spljetu. Ali misao hrvatske narodne crkve ne bi tim ipak ugušena ona ozivi iza jednoga stoljcca na novo, dakako u nesto drugom obliku.
