kraljevsko prijestolje. No kako bijase i on jos malodoban, upravljase za njega kraljev- stvom bijelo-hrv^atski ban Pribina, koji je banovao jos za otca mu Kresimira. Ban Pribina pomami se za krunom, te uze raditi djetetu o glavi. I podje mu nedjelo za rukom. Mladjanoga Miroslava dade iza cetiri godine ubiti, a na to se sam nametnu Hrvatskoj za vladara. Tim zlocinom raztepe nevrijedni Pribina hrvatsku drzavu. Gotovo nijedan ban ne htjede da priznade krvnika za svoga glavara, vec se redom odmetahu. Tako se u tinji 6as odvrze bosanska banovina, a za njom se povedoSe i crveno-hrvatske oblasti, te se neke torn prigodom za sve vijeke odruzise od hrvatske drzave, Ovo razsulo hrvatskoga kraljevstva dodje u dobar cas srbskomu velikomu zupanu Ceslavu (Sejslavu), koji bijaSe god. 935. pobjegao iz bugarskoga suzanjstva i vratio se u Srbiju, da s pomocu byzant- skih careva opet okupi i podigne srbski narod. Obnovivsi vec prije veiikozupansku vlast u RaSi i drugim oblastima, pridruzi mu se sada i banovina bosanska, a iza nje i crveno- hrvatske oblasti i pokrajine, koje su se radije pokoravale obnovitelju srbske slave, nego banu krvniku. Nesretnomu banu Pribini ostade tako jedino Bijela Hrvatska sa Slovinskom zem- Ijom. Kako je hrvatska kraljcvina tolike zemlje izgubila, smanji joj se znatno i ratna snaga. Mjesto osamdeset velikih brodova imala ih je sada samo trideset; tako isto bijaše pješaka i konjanika kud i kamo manje, nego prije za srecnih vremena. K tomu zaredaSe i u samoj Bijeloj Hrvatskoj neprestane bune i urote, samo da se obori s prijestolja nametnik Pribina. Na posljedku podize se Drzislav, jedan od mladjih sinova kralja Kresimira I., da osveti smrt bratovu. Pribina pogibe u Borbi, a Drzislav se proglasi kraljem. Bilo je to oko god 970. Ali kako tuznu primi sada slavnu nekad drzavu hrvatsku! Kako nije mogao vi§e ni snivati o torn, da povrati svojoj vlasti crveno-hrvatske oblasti i banovinu bosansku, nastoja§e Drzislav svima silama, da barem preostalu kraljevinu ojaia i uredi.
