stoljeću zgodilo, kao nezakonito, i uze za temelj svojih razprava stanie crkve u Hrvatskoj i Dalmaciji prije crkvenoga razkola, kad su jo§ latinski biskupi Dalmacije priznavali rimskoga papu za svoga glavara. Na ovoj podlozi zakljucise crkvene starjesine ovako:
1. Da crkva sv. Dujma, t. j. spljetska nadbiskupija, imade zaista prvenstvo u ditavoj Hrvatskoj i Dalmaciji.
2. Da sve biskupije, podredjene Spljetu, za koje se zna, da su od starine posto- jale, ostanu i dalje; ali da se svaki biskup drzi svojih starinom opredijeljenih medja, i da nikako ne zalazi u tudje biskupije. Takove stare biskupije jesu: zadarska, rabska, krdka i osorska na sjeveru; a stonska, dubrovacka i kotorska na jugu.
3. Za ninsku biskupiju znade se, da nije od starine imala biskupa, nego samo nadpopa, koji je bio podlozan biskupu zadarskomu. Za to se mora biskupija ninska ukinuti, a njezin biskup Gregorije moze se smjestiti u gradu, gdje je nekad bilo sijelo biskupije. A taka mjesta jesu Skradin, Sisak i Duvno. Ova su mjesta dobro naseljena, te imaju dosta svecenstva i naroda. Ako je Gregoriju tako mio i ugodan biskupski teret, te nije zadovoljan s jednom od ovih triju biskupija, neka si uzme sve tri, ali na pogibio svoju i svoga stada, jer niti ce moci puk uzivati milosti biskupske casti po odredbama svetih otaca, niti ce on moci tocno obavljati u svima svoje duznosti, posto su veoma prostrane, te ih je mučno obaći.
Kako vidimo, spljetskim saborasima bilo je najvise do toga, da se ukine upravo ninska biskupija, jer padom njezinim pasti ce i povlasti njezine, a tim ce prestati i hrvatska narodna crkva. Jer cim se ukine ninska biskupija, koja nije nikad spadala pod Spljet, a dosadanji ninski biskup primi koju od napomenutih biskupija, ne ce on biti vi§e svoj, nego ce postati podrufinik spljetskoga nadbiskupa, kojemu su ove biskupije nekad bile podlozne. Evo mudrolije latinske! Jamacno da se je i ovaj zakljucak spljet- skoga sabora zivo kosnuo hrvatskoga puka i njegovih glagolasa. Ako se ukida ninska biskupija — govorili su negdje ovi — samo zato, sto je nije bilo od starine, e onda bi se morale dokinuti i sve druge biskupije, jer je bilo doba, kad i njih nije bilo! Ta nije ni spljetsko-solinsko nadbiskupija postojala od stvorenja svijeta! Zanimivo je svakako, da se na drugom spljetskom saboru nije ni rijec spomenula o slavenskom bogosluzju. Po tome se cini, da je latinsko svecenstvo valjda odustalo od daljega progona slavenskoga jezika, nadajuci se mozda, da ce padom ninske crkve propasti i slavensko bogosluzje u Hrvata. Ali se prevariSe spljetski crkovnjaci: Hrvati uzdrzase i kasnije taj svoj amanet kroz stoljeca pokraj svega nastojanja latinskih popova. Papin poslanik Madalbert bijaSe u svem sporazuman sa zakljudcima spljetskoga sabora, premda je i opet biskup Gregorije proti njima prosvjedovao. Madalbert dapade zaprijeti svakomu, koji bi htio da ove zakljucke prekrSi, a onda ih ponese sa sobom u Rim, da ih papa potvrdi i da poSlje prvostolniku spljetskomu Ivanu nadbiskupski plaSt. Ba§ kad je Madalbert stigao u Rim, zgodi se promjena na papinskoj stolici: od- lucni i podhvatljivi Ivan X. silom bi svrgnut, a njegovo mjesto zauze Leo VI. Do^im se je Ivan X. bar donekle obazirao na zelje Hrvata, pristaja§e Leo sasvim uz dalma- tinske biskupe. On namah jos god. 928. potvrdi sve zakljudke sabora spljetskoga i po- Salje u to ime svecenstvu Dalmacije i Hrvatske ovu poslanicu: » Biskup Leo, sluga sluzbenika Bozjih, Forminu biskupu zadarskomu, Gregoriju ninskomu, i svim ostalim biskupima u Dalmaciji. PoSto ste miloScu Bozjom biskupi, zapada vas, da se pokoravate svomu prvostolniku, spljetskomu nadbiskupu, i da ga osobito poStujete. Th §to se moze pomisliti gorega, nego biskup nepokoran svomu prvo- stolniku? I posto znademo, da biskup ne smije svoga prvostolnika prezirati ni zanema- rivati, zasto vi dalmatinski biskupi prezirete svoga glavara, te poput hajduka grabite tudje biskupije? Opominjemo vas, da svi budete medjama svojih biskupija zadovoljni . . . A za nadbiskupa spljetskoga zelimo, da mu se oblast prostire i po zemlji hrvatskoj, baš
