(latinske) §kole, da ih ova poslije odvracaju od zabluda, jer ce radije sluSati svoju djecu, nego strance. 15. Svecenici, koji su ozenjeni, neka zadrze svoje zene, ali neka zivu kao brat i sestra. Ako bi se koji svecenik s nova zenio, neka bude izobcen. Sve ovo uglaviSe latinski saborasi — a ovih je bilo najvise — u gradu Spljetu. Clancirna: prvim, desetim i jedanaestim zadase smrt hrvatskoj narodnoj crkvi, a clankom dvanaestim zaprijetise istomu Tomislavu, kad bi se usudio tome uzprotiviti. Papini po- slanici bijahu posve sporazumni sa svima clancirna, te ce ih sada odnijeti u Rim, da ih papa potvrdi. Njima se pridruzi jos i Petar, svecenik nadbiskupije spljetske, da u ime svoga gospodara jo§ i naustice papu upucuje. AH papa Ivan X., premda je inace bio podhvatljiv i odlufian, ipak je krzmao, da kaze odlucnu rijec. Najprije se prepade clanka dvanaestoga, jer razabra, da se ugledni i veliki kralj hrvatski Tomislav slabo slaze s latinskim popovima, kad mu ca i prijete kletvom ili interdiktom (obustavom), ako ne pristane uz njih. Nadalje uvidi papa, da se je na saboru malo pazilo na rijec i glas hrvatskoga biskupa Gregorija, da je dapace na saboru sisao sapat i mrmor od usta do usta«, a najjace da su se mrgodili i rogoboriH hrvatski glagola§i, kad bi jedanaestim dlankom odredjeno, da se hrvatski biskup Gregorije mora pokoravati prvostolniku spljet- skomu. A i hrvatski biskup Gregorije ne ostade skrstenih ruku. On se svecano ogradi kod pape proti svim zakljuccima sabora na zator hrvatske narodne crkve, te se 6ini, da je i sam pohitao u Rim, da obrani svoje pravo. Jamacno je sa sobom nosio i pisma pape Ivana VIIl. od god. 879. i 880 , kojima je biskupa Teodosija podlozio izravno rimskoj stoHci, te ga po neki nacin uclnio prvakom hrvatske narodne crkve. Oslanjajuci se na te povlastice zahtijevao je Gregorije odlucno, da i dalje ostane samosvojan i ne- zavisan od prvostolnika spljetskoga. Papa Ivan X., premda je voho latinskomu svecenstvu, ipak nije mogao na prosto pogaziti povlastice, dane od njegovih predsastnika. Znao je dbduse, da je spljetski prvo- stolnik sve do razkola u crkvi krscanskoj imao prvenstvo u citavoj staroj Dalmaciji, ali je i to uvidjao, da je prvostolnik svoje prvenstvo izgubio, cim se je pridruzio cari- gradskomu patrijarhi, dok je jedini hrvatski biskup u Ninu ostao vjeran rimskoj stolici, te je tako postao samosvojan i jedino podlozan papi. Upravo s toga ne htjede papa naprecac suditi, vec odluci ditavu stvar pomnije iztraziti. U to ime pisa pismo dalma- tinskim biskupima, kojim potvrdi sve zakljucke sabora spljetskoga, jedino jedanaestoga clanka ne potvrdi, posto se je proti ovomu clanku digao jak odpor hrvatskoga svecenstva. Da bi se ipak spor ma kako dokoncao, pozove papa u Rim na svoj papinski sud i biskupa ninskoga, a i nadbiskupa spljetskoga, pak da ce se pred papom parbiti, dok papa posljednju ne rede. Napokon izjavi papa svoju veliku zalost, sto je na crkvenom saboru bilo nemira i smutnja, te se tako osujetio sporazumak, a tim da je pretrpjela veliku stetu i crkva i vjera. Kroz pune dvije godine vodile su se sada razprave u gradu Rimu. Neutrudivi Gregorije napeo sve sile, da odrzi hrvatsku narodnu crkvu. Spljetski prvostolnik pozivao se na prvenstvo svoje crkve prije dolazka Hrvata, a Gregorije izticao , kako je ninska biskupija za pape Ivana VIII. postala prva u Hrvatskoj i nezavisna od Spljeta. Papa ne mogase spora dokrajSiti inac^e, vec se rijeSi, da ce sazvati jos jedan pokrajinski sabor za Hrvatsku i Dalmacija u gradu Spljetu, a §to ovaj odluci, neka onda vrijedi. U to ime izabere i novoga poslanika za taj sabor, naime biskupa Madalberta. Godine 927. dodje biskup Madalbert zajedno s vojvodom od Kume, Ivanom, u Hrvatsku. Odavle podje u Bugarsku, gdje okruni na ime papino mladoga cara Petra Simeonovica i izmiri Bugare s Hrvatima. Na to se vrati u Hrvatsku i otvori drugi crkveni sabor u Spljetu. Na saboru bijase Ivan, nadbiskup spljetski, a i Gregorije, biskup ninski. I na ovome saboru preteglo latinsko svecenstvo. One zabaci sve, §to se bijase u devetom
