minula i snijeg okopnio, šuma zalistala i trava probila iz zemlje, da bude hrana teglećoj marvi, krenuše tri ogromne vojske franačke put Slovinske zemlje. Južnoj vojsci bilo je poći iz Italije, sjevernoj iz Bavarske preko gornje Panonije, dočim je srednja i glavna prolazila kroz Korutansku. Sve tri vojske sjedinit će se na medji Slovinske kneževine i posve satrti ubogu zemlju.
No Božja providnost nije ni ovaj put dosudila, da Ljudevit podlegne. Južna vojska dočekana bi od hrvatskih i slovenačkih četa u gorama, te bi sustavljena; sjeverna vojska prevali doduše daleki svoj put Panonijom i dopre do Drave, ali preko ove rijeke ne mogaše preći, jer su prelaz branili junaci kneza Ljudevita. Odlučna borba bijaše i ovaj put u Korutanskoj, kamo bijaše Ljudevit provalio, da zakrči franačkoj vojsci put u svoju kneževinu. Ova franačka vojska bijaše vrlo jaka, te sastojaše od Sasa, iztočnih Franaka i Alemana. Tri put ogleda se s njom Ljudevit, ali svaki put morade uzmaci pred vecom silom, Na posljedku morade i Korutansku ostaviti, te se vratiti u svoju domovinu. Cim se Ljudevit udalji iz Korutanske, ubogi Slovenci, sto su bill priskocili njemu u pomoc, opet bise svladani i postadose kmetovi okrutnih Franaka. Sada provalise sve tri franacke vojske u knezevinu Slovinsku, te se sjedinise u jedno. Ljudevit videci, da ne bi mogao tolikoj sili odoljeti na otvorenom polju, zapo- vjedi svojemu narodu, da ostavi kuce i kucista, te da umakne u sume, mocvare i u zupne gradove. Sam pak zatvori se s izabranom cetom u jedan tvrdi grad, sto ga bijase na visoku i strmu brijegu sagradio, te suzbijase odanle neprijateljske juri§e. Franadka vojska ne mogase utvrdjenih gradova i mjesta nikako zauzeti; a videci, kako Ljudevit ne ce ni cuti, da se pokori, poce na sve strane ravno polje pustositi i ostavljene kuce paliti. Ljudevit, premda ga je dusa boljela, kad mu se je krasna zemlja obratila u pustoS, ostade ipak tvrd i postojan, doknije franacka vojska duhom klonula. U sjevernoj vojsci fra- naSkoj, koja bijaSe presla preko Drave, te je zatim morala prolaziti mocvarnim prijedje- lima, zavlada kuzna bolest. Ovo, pak i slaba nada, da bi Franci mogli naskoro osvojiti tvrda mjesta u Slovinskoj zemlji, skloni franacke vojvode na povratak u svoj zavicaj. Slovihska knezevina ostade doduSe poharana i oplijenjena, ali slobodna i nezavisna. Samo je Ljudevit ovaj put izgubio najvjerniju bracu svoju, Slovence, koji na novo spa- dose pod markgrofa Baldericha. I opet se u veljaci god. 821. sastao drzavni sabor franacki, gdje se je vijecalo, kako da se ipak jednom satre hrabri Ljudevit. Na taj sabor dodjose i glasnici Bijelih Hrvata; ovi javise caru, da im je umro knez Borna, te ga zamolise, da im potvrdi kneza Vladislava, sinovca Bornina, koga su za svoga vladara izabrali. Car privoli na to, a zatim odmah odredi, da se Ijeti opet priberu tri vojske, koje ce poci na kneza Ljude- vita. Vec u svibnju krenuSe sve tri vojske na hrvatskoga junaka, koji lisen svojih dosa- danjih saveznika nije vise mogao da docekuje Franke na otvorenom polju. On se opet zatvori u tvrde gradove i Franci opet opustosise ravno polje; ali zemlje ipak ne poko- ri§e, jer Ljudevit nije htio da zametne boja. Pobarav§i Franci Slovinsku zemlju vratiSe se zlovoljni kuci, i kad je polovinom listopada opet bio drzavni sabor u Diedenhofenu, obavijestiSe franaCke vojvode cara, da su Hrvatsku doduse straSno opustosili, ali Ljude- vita da nijesu svladali, jer on nije htio, da se s njima bori. Sve do konca god. 821. ne bi Slovinska zemlja svladana. Ljudevit je juna6ki uz- trajao kroz tet'm godine i suzbio navale od devet franackih vojska. No kraj ovih groznih borba bija§e i snaga njegove zemlje sasvim smalaksala. Kad je car frana6ki opet god. 822. poslao vojsku iz Italije, Ljudevit zdvoji o spasu Slovinske zemlje, i videdi, da se ne bi mogao oprijeti, ostavi svoj glavni grad Sisak i pobjeze preko Save i Bosne u Srbiju, gdje se udomi u nelcoga zupana. Odlazak Ljudevitov bijaSe smrtni udarac za ubogu Slovinsku zemlju; ustanak bi sasvim uguSen, a zemlja s furlanskom markgrofijom zdruzena.
