opet i zgrnuše se pod zastavu Ljudevitovu, da se bore za slobodu i nezavisnost svoju. Tako se okupise oko Slovinske zemlje svi Slaveni po6ev od izvora Drave, Save i Soce pak sve onamo do sutoka Timoka i Dunava. Samo s jednoga zazebe Ljudevita na dnu srca: najblizi brat njegov, bijelohrvatski knez Borna ne htjede ni cuti o tome, da bi ga pomagao, nego se nasuprot zdruzi s Francima na propast i zator njegov. Tuzne li brace, kad jedan gradi srecu svoju na propasti drugoga ! U to se pripraviSe i Franci. Car na mjesto Kadolacha imenova furlanskim mark- grofom Baldericha, te mu povjeri vojsku, koju ce voditi na Ljudevita. Balderichu se dobre volje pridruzi bijelohrvatski knez Borna, jer se nada§e, da ce iza pada Ljudevitova sjediniti njegovu zemlju sa svojom knezevinom. Odluceno bi, da se na Slovinsku zemlju udari s dvije strane: sa zapada iz Korutanske provalit ce Balderich, a s juga iz Bijele Hrvatske prodrijet ce knez Borna. Juna^ina Ljudevit razbere, kako ga snuju s dvije strane zasko5iti, te ce zato svoje neprijatelje preteci. Najprije upade s vojskom svojom u Korutansku, gdje se Slovenac bijaSe listom podigao, te podje odanle pred Baldericha. Ali ga zlo snaslo. Na gornjoj Dravi suzbio ga Balderich, te morade na to i Korutansku ostaviti. Balderich ga nije pro- gonio, vec bijase sav srecan, §to je svoju zemlju od neprijatelja oslobodio. U to se bijase i knez Borna podigao, da provali u Slovinsku zemlju, koju je tada velika i gusta suma Gvozd (danas Velika i Mala Kapela) razstavljala od Bijele Hrvatske. Borna prijedje Gvozd i krene na sjever prema rijeci Kupi. No tu ga doceka Ljudevit, vrativsi se iz Korutanske. Borna je imao veUku vojsku, a u njoj je bio i Dragomuz, tast Ljudevitov, koji je, bojeci se negdje Franaka, volio pristati uz Bornu, nego uza svoga zeta. U bitci naginjase pobjeda izprva sad jednoj, sad drugoj strani; no na jedanput odmetnu§e se od Borne Gadcani (zitelji zupe Gacke uz rijeku Gacku kod dana§njega Otocca) i prijedjose k Ljudevitu, ne htijuci, da krv svoju prolijevaju za propast svojih zemljaka. Borna bi sada sasvim porazen, pace bi i sam dopanuo rana ili suzanjstva, da ga nije obranila njegova tjelesna straza. Desilo se to negdje zadnjih mjeseci god. 819. Vrativsi se porazeni Borna kuci, nastojase da kazni nevjerne Gadcane, i da tako krvlju opere sramotu svoju. Ali mu ni to ne podje za rukom, jer je vec u prosincu iste godine u sred zime knez Ljudevit provalio s izabranom vojskom u Bijelu Hrvatsku, da Bornu u vlastitoj kuci potrazi. Silan strah zavlada sada u Bijeloj Hrvatskoj; Borna se ne usudi oprijeti ni docekati ga na otvorenom polju. Djecu, zene i starce, a i sve vred- nije stvari odpremi u tvrde gradove, §to su stajali sred zupa hrvatskih. a sam s naj- odabranijim junacima zacnc cetovati u onim gorskim krajevima, napadajuci na Ljudevita sad iza ledja, sad s boka, te uznemirivaSe tako njegovu vojsku dan i noc bez prestanka. Ljudevitova vojska, vikla zivotu u nizkoj Posavini, ne mogase u tim gorama sred cice zime neprestanim hajdudkim navalama Borninih 6eta dugo odolijevati. Ljudevit izgubi za te vojne do 3000 Ijudi i 300 i vise konja, a k tomu jos mnogo hrane i plijena. Videci napokon, da ne moze uz take prilike postici svoga cilja, vrati se kuci. Mogao se barem pohvaliti, da ga sve uz bratsku izdaju ni ovaj put nije franacka sila nadhrvala. Borna pak, srecan sto je ostao ziv i 6itav, poslje glasnike caru frana^- komu, te ga obavijesti kako mu je bilo; a uz to snovaSe pun gnijeva osnove, kako bi se Ljudevitu osvetio. U sije^nju 820. desio se car Ljudevit na drzavnome saboru franadkom u Aachenu. Tu se posve ozbiljno razpravljalo, kako da se svlada ustanak u Slovinskoj zemlji, koji je iza neuspjele vojne od proSIe godine tolik mah preoteo, da su svi Slo- venci uz Ljudevita pristali. Na zbor u Aachen dolao je i s^m knez Borna, da bude svojim savjetom Francima u pomoc. Na carskom dvoru uvjeriSe se, da se je ustanak vec tako razgranio, te se ne bi obiinim silama mogao uguSiti; zato bi odluieno, da se podignu tri velike vojske, koje ce s tri strane na Ljudevita udariti. I zaista, dim je zima
