tudjim dobrom. Jedan i drugi ulagivao se caru i franačkoj gospodi, ne bi li ga zapalo vladati svima Hrvatima.
Franačka gospoda zamijetiše tu neslogu i taj jal hrvatskih knezova. Osobito je lukavi markgrof Kadolach sve vise razpirivao surevnjivost hrvatskih knezova, ne bi H posve omrazio jednoga drugome. Sad bi radio u prilog Borni, ma dajeikriv bio; sad je opet prikratio Ljudevita, pak bio on prav i cist kao zlato. Tako se zavadise dva po Bogu i jeziku rodjena brata, dvije nesretne zemlje hrvatske, a sve tudjinu na uhar, koji je, za- vrgnuvSi obecanja Karla VeHkoga, sve se vise banio po ubogoj zemlji i upletao se u domace posle hrvatske. Kako je car Ljudevit Pobozni bio daleko, a k tome slab i ne- mocan, markgrof je Kadolach radio sve po svojoj volji, ne pazeci ni malo, sto je pravo i zdravo. Zulum markgrofa Kadolacha dodija najprije knezu Ljudevitu. Po§alje zato jeseni god. 818. svoje glasnike pred cara u Heristall. Oni ce caru potanko izpricati nasilja i okrutnosti Kadolachove, oni ce zatraziti lijeka svemu zlu. No car ni da 6uje, da je Ka- dolach ista kriv, ta kako bi vrana vrani oci izkopala ! Poslanici se vratise ne obavivsi ni§ta. Ljudevita se to tezko kosnulo. Mjesto da car uslisa pravedne tuzbe njegove, on mu glasnike nemilo odpravi, pa6e ga potvori, da snuje o nevjeri! Uvjerio se knez Lju- devit, da mu je zalud utjecati se caru slabicu, koji samo ono radi, u §to ga bezdusni savjetnici upucuju ; pace se Ljudevit morao bojati, da ce sad kivni mu Kadolach jos gore zulum6ariti. 1 zaista nam stare knjige pricaju, da su sada Franci u Slovinskoj zemlji gotovo pomahnitali. Bijes njihov bijase tolik, da su ca i sitnu djecu s materinjih grudi trgali, ubijali i psima za hranu bacali. Toga ne mogase Ljudevit vise gledati, te dize napokon sav narod svoj na oruzje, voleci slavno izginuti, nego sramotno robovati. Ali i Franci ne ostaSe skrstenih ruku. Cim su stigli glasi, da se je Slovinska zemlja odmet- nula, poslase namah jos god. 819. veliku vojsku iz Italije, na celu joj markgrofa Kado- lacha, da svlada buntovnike. No franaCka vojska prodje zlo: ona bi od Hrvata razbita, te se morade sramotno vratiti. Na povratku razboli se i umre Kadolach; Ijetopisi kazu, da ga je shrvala groznica, ali bit ce te nije mogao prezivjeti poraza u Slovinskoj zemlji. Car franacki boravio je u srpnju 819. u Ingelheimu, kad mu stigose tuzni glasi, da mu je vojska od Hrvata razbijena, a markgrof Kadolach da je umro. No jos ga vise iznenadi kad malo za tlm dodjose preda nj poslanici kneza Ljudevita, nudeci mu mir. Knez naime Ljudevit nije se uzoholio s pobjede svoje, vec znajuci, da je bojna sreca cudne cudi i promjenljiva, htjede se s carem izmiriti. Knez ce opet priznati vrhovnu vlast franacku, ako car pristane na neke uvjete. No car se ne htjede toboz s odmetni- kom nagadjati, vec zavrgne sve njegove uvjete i zahtijevaSe od njega, da mu se po- kori. Tomu opet ne mogase privoljeti Ljudevit, pak tako ne ostade drugo, nego da se nastavi rat. Obje se stranke spremahu sada na osudni rat. Knez Ljudevit znao je dobro, da mu se nije §aliti, jer ce se na nj dici sva sila ogromnoga carstva. Razumio je, da mu knezevini prijeti vehka pogibao, te da mu je taj put ili sjajno pobijediti ili sasvim pro- pasti. No kako da se mala knezevina Slovinska odupre ogromnoj sili franackoj? Zato se najprije pobrinu za saveznike. Lijepu mu pomoc pruzi patrijarka Gradski, podanik byzantskoga cara, koji se nije upravo pazio s franaCkim carem. Ovaj mu posalje cetu zidara i tesara, koji se razStrkaSe po Slovinskoj zemlji, gradeci kule i braniSta, i utvrdju- juci glavni grad Sisak, da bi mogao odoljeti franaSkim juriSima. Najvise pomoci iz6e- kivase Ljudevit od slavenskih srodnika, sto su bili naokolo knezevine njegove. I ne prevari se Slovenci u Korutanskoj, sto ill, je god bilo pod franatkom vladom od gornje Drave do So6e na jugu, digose se listom na noge, da se oslobode tlacitelja i krvnika svojih: Bavaraca i Franaka. I slavenska plemena na iztoku, koja se nedavno pokorise Francima, poimence Timo6ani oko rijeke Timoka (u danasnjoj Srbiji) odmetnu§e se
