bi moc avarska. Glavni tabor (hring = prsten, jer je bio okrugao poput koluta) avarski izmedju Dunava i Tise u današnjoj Ugarskoj bi osvojen i razoren, a ostatci naroda biše ili iztrijebljeni ili silom pokršteni. U taboru zarobljen bi silan plijen, naročito mnogo srebra i zlata, koje su Avari ondje kroz dva stoljeca zgrtali. Sav plijen poslan bi Karlu Velikomu u Aachen, koji jedan dio blaga pokloni rimskomu papi. Ovako se Hrvati u Slovinskoj zemlji nakon tezkih patnja oslobodise Avara i njihove vlasti; ali spadoSe samo iz zla u gore, jer postado§e podanici franacki. Car Karlo ostavi doduse Hrvatima Slovinske zemlje domace knezove i zupane, ali im nametnu za svoga namjestnika furlanskoga markgrofa Ericha, muza doduse hrabra i oruzju vjesta, no srca kruta i nemilosrdna. Osim toga polijegoSe po citavoj zemlji i po Srijemu silne fra- na6ke vojske, toboz da brane franacko carstvo od susjednih Bugara. Te su se cete banile narodto u Srijemu, koji se je po njima tada i prozvao Francochorion, (t. j. zemlja Franaka). Franci osnovase u Srijemu i jedan grad Francavilla (danasnji Mangjelos), koji se cesto spominje i za kasnijih stoljeca. U obce mora da je frana^ka vlast u tome kraju bila jaka, po§to narod jo§ i danas zove srijemsku goru imenom »Fru§ka gora<, t. j. FranaSka gora (Frug =. Franak). Franci ne bijahu zadovoljni time, sto su srecno oborili avarsku drzavu i pokorili hrvatska plemena, koja su obitavala u staroj Panoniji. Franackomu markgrofu Erichu, gospodaru Istre, Furlanske i drugih zemalja, prohtjede se jos da svlada i hrvatska ple- mena, Sto su bila u staroj rimskoj Dalmaciji pod svojim knezovima i zupanima, a pod zastitom byzantskoga cara i rimskoga pape. U to ime dize Erich jo§ god. 799. vojsku na Bijele Hrvate. On provali iz Istre i prolazeci primorjem dopre do grada Trsata kraj Rijeke. No u Trsatu docekase ga Hrvati bas Ijudski. On poce grad podsjedati i juriSati, ali bi suzbit. Ziteiji grada Trsata bacahu na vojsku franaCku Ijute strjelice i ogromno kamenje, te ju potjerase u bijeg. Sam Erich pogibe u toj borbi. Poraz franacke vojske i smrt Ericha pod Trsatom silno se kosnu Franaka. Patrijarka oglejski Pavle zabu- gari u smrt Erichovu tuzaljkom, u kojoj prokune zemlju, gdje je franacki junak poginuo. A nasljednik Erichov, po imenu Kadolach, namah druge godine (800.) po na- logu Karla Velikoga upade u Bijelu Hrvatsku. Ali ni on ne pokori tih Hrvata. U to bi Karlo Veliki na sam Bozic godine 800. u gradu Rimu okrunjen od pape za rimskoga cara. CuvSi to hrvatski knezovi, ne htjedo§e se vi§e otimati njegovoj vlasti, vec ga priznaSe za vrhovnoga gospodina svoga, znajuci, da bi i onako njegovoj vecoj sili na po- sljedku podlegli. Novi se car sporazumi s Hrvatima lako: Hrvati (i bijeli i crveni) birat 6e si i dalje po svojoj volji svoje knezove, a izabranici po(5i <5e pred cara, po- kloniti mu se, te ga moliti, da ih potvrdi. U druge posle hrvatske ne <5e pa6ati ni car ni njegovi Ijudi; neka Hrvati zive po svojim starim obiiajima kao i dosada. Godine 814. umre car Karlo Veliki, a naslijedi ga sin Ljudevit Pobožni. Čim je ovaj sio na prijestolje, potekoše preda nj u grad Paderborn i hrvatski knezovi, da mu se poklone. U Bijeloj Hrvatskoj vladaše tada knez Borna, a u Slovinskoj zemlji u gradu Sisku knez Ljudevit. Oba bijahu dobri junaci i vrstne vojvode, ali pomamni za
