UVOD. 34 • te se u kasnije vrijeme s njima stopiSe u jedno. I tako u staroj Panoniji pretegnu ime slovinsko ili slavensko, te se i sama zemlja u kasnija stoljeca nazivase S 1 o- vinska zemlja (Slovinci) ili po tudjem kalupu Slavonija. U toj slovinskoj zemlji pojavile se dvije oblasti, obje u okolisu starih i slavnih gradova jos iz rimskoga doba. Jedna se oblast protezala izmedju Dunava i Save naokolo grada Sirmiuma (Mitrovice^ po kojem je citav onaj kraj dobio ime Sirmium ili hrvatski Srijem. Druga se oblast okupila Sirmiumu na zapadu naokolo starodrevnog grada Siscie ili Siska; taj je kraj u drugoj polovici srednjega vijeka ponosio se specifiSnim imenom Slovinska zemlja ili Slavonija. (Bijela i Crvena Hrvatska, Dalmacija). Za provala slavensko-avarskih, kao i za okupacije hrvatske ostali su mnogi Latini bez kuce i kucista. Narocito zitelji nekada slavnih gradova primorskih, kano §to je bila Salona, boravili su tuzne dane. Razstrkani po dalmatinskim otocima, po gorskim dolinama branjahu se od hrvatskih ple- mena, kojih su se jednako zacali kao i slavensko-avarskih ceta. No domala po6e§e se dozivati svijesti i skupljati, nebi li se odrzali pored Hrvata. Prvi se ohrabrise oni Latini, koji bijahu razasuti po otocima. Vjestiji moru od Hrvata uze§e se sabirati u vece 6ete, pak su na svojim brodovima gonili Hrvate, kad bi ih zatekli na morskoj pucini. Pomagani jo§ i doseljenicima iz Italije snovahu ti La- tini naskoro o tome, kako bi se vratili na kopno. Najprije se izkrcase na juznoj obali, pak podigose nedaleko od mjesta, gdje je prije stajao grad Epidaurum, novu naseobinu, koja bi domala prozvana Ragusium ili Dubrovnik. Temelj tomu gradu polozise doselje- nici, koji bise protjerani (ili mozda poslani od pape) iz Italije, narocito iz Rima, ali se tima strancima pridruzi i lijepo cislo epidaurskih, a i salonskih porodica, koje su doslije bile zaklonjene na otocima Bracu, Hvaru i KorCuIi. Tako je jedan dio salonskih zitelja stekao opet dom i ognjiste. No vecina Salo- njana ostade i dalje na otocima, bojeci se vratiti u svoj razvaljeni grad. Tada se javi medju tima bjeguncima neki hrabri muz, po imenu Severus, koji se rijesi, da ce svoju bracu prevesti na kopno. Severus, kojega kasnije prozvaSe Velikim, svjetova svoje su- gradjane, da ne idu vi§e stanovati u svoj rodni grad Salonu, poSto je posve razvaljena, vec da se nasele u susjednoj pala6i Dioklecijanovoj, koja je za proslih bura i provala ostala citava, pak da ondje 6ekaju na zgodnije vrijeme, kad bi mogli obnoviti svoj rodni grad. Savjet se svidje i plemicima i pucanima salonskima , pak se sporazumjeSe, da ce si imucniji gradjani sami o svome trosku kuce podici, dok ce se ostali smjestiti po kulama i po drugim praznim prostorijama, gdje ih god nasli. Na to se dize veliko i malo, muzko i zensko, pak ostavivSi stoku na otocima, iskrcase se na obali i udjo§e u pala6u Dioklecijanovu, koja tako postade novim zavifiajem salonskih bezkucnika Novi se je grad zvao i kasnije palaca ili po latinski »palatium«, odakle mu je nastalo i ime S palatum, iU po hrvatski Spljet (SpHt). VidivSi hrvatski knezovi i zupani, kako se Latini ohrabrise i na kopno povratiSe, po6eSe ih suzbijati i progoniti. PadoSe sa svojim 6etama tik pod zidine novoga grada Spljeta, pak ne dadoSe gradjanima, ni da se maknu na polje. Poharase im takodjer polja i oranice, sto su ih izvan grada imali, te je tako ubogim Spljecanima zaprijetila velika nevolja. U toj se bijedi utekose Latini, narocito Spljecani, pod mozno okrilje byzantskoga cara, a i rimskoga pape, moleci ih, da ih obrane od hrvatske sile, a Splje- cani zamolise jo§ cara, da bi im dozvolio stalno prebivati u nekadanjoj carskoj palaci, u sadanjem Spljetu. U Carigradu vlada§e tada (oko god 679 ) car Konstantin Pogonat. On primi spljet- ske poslanike veoma milostivo, darova im Dioklecijanovu pala6u, a u isto doba stade i o tome raditi, kako bi Latine, stare podanike rimskoga carstva, nekako izmirio s Hrva- tima, te bi mogli zadovoljno i sredno zivjeti jedni pored drugih. PoSalje zato svoje Ijude
