^K stano ^K Hn HRVATSKE OBLASTI. Drugo pleme, i to bez sumnje ono, koje je vodio sam Hrvat, i koje se je zvalo izrijekom Hrvati ili Bijeli Hrvati, naselilo se neSto juznije, naime od juznoga obronka Velebita i rijeke Zrmanje pak do rijeke Cetine na jugu i do Duvanjskoga polja na iztoku, docim je na zapadu dopiralo do mora. Ta je oblast kroz sva kasnija stoljeca odrzala specifidno ime Hrvati ili Hrvatska. Ona je bila prirodom svojom najzgod- nija za historijski i kulturni razvitak; u njoj ostadoSe najjasniji tragovi starorimske i krScanske kulture, po§to su u primorju njezinom jo§ nedavno cvali gradovi dalmatinski: Jadera (Zadar), Salona (Solin), Tragurium (Trogir) i drugi. Na tome dakle, bi reci, po- svecenom tlu naselilo se glavno pleme naroda hrvatskoga, osnovavSi svoje zupe, koje su dobile svoja imena po rijekama, gorama, po polozaju svome, a i po starorimskim gradovima i podorima, koji su tu bili. Tako bi zupa uz rijeku Cetinu prozvana cetinskom, zupa uz more primorskom, zupa za gorama zagorskom, zupa u okolici rimskoga grada Nina (Nona) ninskom, zupa naokolo grada Knina kninskom, i t. d. U svakoj zupi bilo je sela i seliSta, no najznamenitiji je bio grad, koji je bio srcika i branik 6itave zupe. Te su gradove Hrvati ili sasvim s temelja podigli, ili su opet ob- novili stare rimske gradove, koji za prijasnjih burnih vremena nijesu posve propali. Obnovljeni starorimski gradovi bijahu Nin, Knin, Drid i Karin, a novo osnovani bise Bribir, Hlivno ili Livno, Klis, Imotski, po kojima bise kasnije prozvane i njihove zupe. Ali i uz morsku obalu utemeljise Hrvati vise gradova, kako no znameniti Belgrad (Alba civitas), za kasnijih stoljeca knezevski i kraljevski grad, zatim Bihac, a valjda i Sibenik. Trece pleme, kojemu ne znamo za ime, zauzelo je oblast Neretvu (zvana tako- djer Pagania i Maronia, kasnije Krajina, a danas Primorje). Ta je malena oblast sasto- jala samo od tri zupe (makarska, rastocka, duvanjska), a zitelji njezini bili su osobito gordi i hrabri, ostali su gorljivo odani staroj poganskoj vjeri, te se dugo nijesu htjeli po- krstiti. Gradovi u oblasti Neretvi bili su ovi: Makarska, Vrulja, Ostrog i Labinac (Lap- iani). Toj se oblasti pribrajahu jos veliki otoci Brae, Hvar i Korcula, zatim manji Vis, Lastovo i Mljet. Neretljane slavili su vec od prvoga maha kao vjeste i smione brodare; imali su obilje brodova, s kojima su plovili po Jadranskom moru sve do italskih obala. Neretvi na jugu, a sve uz obalu Jadranskoga mora, smjestila se druga plemena u trima oblastima, naime u Zahumlju, Travunji i Duklji. Namah iza Neretve sterala se na jugu prema latinskomu gradu Ragusiumu ili Dubrovniku, Humska zemlja ili Za- humlje. Tu bijase najznatniji grad Blagaj vise izvora rijeke Bune; uza nj spominje se jos i Ston (Stagnum) i drugi gradovi. Zahumlju na jugu sirila se Travunja s gradovima Trebinjem i Risnom, i sa znamenitom zupom Konavlima; a najjuznija oblast bila je Duklja (kasnije Zeta, danas juzni dio Crne gore). U opisanim dakle oblastima nastanio se hrvatski narod, podijeljen tada u sedam etnografskih plemena. Cini se medjutim, da sva plemena i njihove druzine nijesu imale dovoljno prostora na tlu stare primorske Dalmacije, to manje, §to su u tim krajevima zatekli mnogo starih zitelja slavenskoga porijetla. Na iztok u nutarnje prijedjele Balkan- skoga poluostrva nije im bilo moguce prodirati, jer su se ondje bili u zagorskim zupama smjestili Srbi, osnovavSi dvije poglavite oblasti: Rasu i Bosnu. Tako bi§e hrvatska plemena, koja ne mogo§e naci sijela u primorskoj Dalmaciji, prinudjena da sele opet na sjever, u staru rimsku Panoniju, narocito u krajeve uz Kupu, zatim izmedju Drave, Dunava i Save. Ne zna se pravo, koliko je naroda hrvatskoga tim putem udarilo; ali jos u X. stoljecu bila je u Hrvata ziva predaja, da je jedan dio hrvatskih plemena ostavio staru Dalmaciju, pak naselio Panoniju i Ilirik. Ne ima sumnje, da je samo manji dio hrvatskih plemena posao u Panoniju, gdje je zatekao mnogo slavenskih staroselaca i nesto avarskoga puka. Hrvatima, koji su bili brojem kud i kamo slabiji od tih zitelja, nije bilo mogude, da posve skude prvasnje stanovnike. Oni se nastaniSe pored tih Sloven a, ili kako ih oni nazivahu, Slovinaca, Hrv. poTJ. 3
