plijen odnesu i odvedu u Salonu. Avari ili Slaveni vrativši se sa svoga ratnoga pohoda, bili su bijesni poradi toga prvi put; veli se, da nijesii znali, koja ih je zmija ujela, — a drugi put naročito sami sebi govorahu: »Ovi Rimljani, što sada k nam prebaciše te nas orobiše, ne će prestati nas uznemirivati, zato treba da nešto proti tomu smislimo«. Kad su opet rimski strazari prispjeli do Dunava i opet stall na drugu stranu prelazitl, ponovo se sukoblse s Avarima ili Slavenima. AU sada nije im bilo navaljivati na pojedince i raztresene Ijude, vec na sabrane cete. Ne samo da nijesu nista obavili, vec ih je stigla najveca nesreca. Jedni su poginuli, drugi bise ulovljeni; ni jedan ne umaknu barbarskim rukama. Doznavsi barbari, tko su i da su ona zla od njih, t. j. Rimljana pretrpili, sapese ih u okove, uzese im konje, haljine, zastave i oruzje, pak krenu§e kao vojska put Salone. Dozna§e i za vrijeme, da se straze imadu vratiti na veliku subotu; upravo na taj dan banuse oni pred Salonu. Kad su dosli blizu grada, ostane druga vojska sakrita, a samo ovih tisuca, koji su uzeli dalmatinske haljine i konje, oni da prevare, podjose naprijed. Gradjani (salonski) upoznavSi svoje zastave i odijelo, ana dan, kada obicavase vojska do- laziti, otvorise im vrata, da ih s cestitkama prime. Qni pak, cim udjoSe, posjedose vrata i dadose znak onima, koji su bili u zasjedi, da udju u grad. Na to poubiSe sve gradjane, i od onoga vremena citavu Dalmaciju osvoji§e i onamo svoje sijelo smjesti^e, izuzev gradice kod mora, koji im se ne predadose. Videci Avari (Slaveni), da je zemlja pre- krasna, ostadose u njoj . . . .« I po pricanju Tome, arcidjakona spljetskoga, iz XIII. stoljeca, pali su Avari i Sla- veni najprije pod grad Salonu, koji je bio metropola citave pokrajine Dalmacije. Tadanje stanje u gradu Saloni opisuje Toma ovako: »U gradu bijase sve neslozno; naSelnik gradski ne bijase pametan ni mudar muz, u gradu nije bilo pravice, vec je zavladalo samosilje, s kojega su osobito slabiji stradali. Straha Bozjega bijase nestalo, a i poboznosti, a mjesto toga otela mah mrznja, otimacima i drugi grijesi. Vjera je bila izvrgnuta smijehu, svecenstvo se nije postivalo, a crkva u svojim pravima stezala. Gradski nacelnik nije radio za obci boljak, vec je djelovao u prilog samo svojim prijateljima, a na §tetu protivnicima; u gradu bilo je puno gospodara, a malo se tko pokoravao; gradske dohodke grabili su odlicniji gradjani, a sve terete placali i snasali su samo ubogi. Narodito je u gradu zavladala velika razpustenost. Ugadjalo se najprostijim strastima: zene, mladici i starci, sve je to bilo izkvareno i puteno. Jezikom bili su svi junaci; no kad im se bilo ogledati s neprijateljem, svi su bili bojazljive kukavice^. Uz take prilike, pripovijeda dalje Toma arcidjakon, ne mogose latinski zitelji grada Salone odoljeti navalama surovih no krepkih Slavena i Avara. Ti opasase grad s iztocne, pak i sa zapadne ili morske strane, te stadose na nj svom snagom udarati. Salonjani se doduSe izprva ohrabriSe, te ce slavenske juriSe suzbijati; no najednom obuze ih tolik strah, da su mislili jedino na bijeg. Jednoga dana odnijese bo- gatiji svoje blago kriomice k moru, da bi ga ukrcali u brodove i s njim pobjegli. Kad to spazi§e pucani, svi nagnuse bjezati k luci; te pograbivSi svatko, sta bi gdje Zlatni novac cara Heraklija. naSao, krcali bi se u brodove i ladje. StajaSe tu vika zena i djece; neki skocise goli u more, a mnogi po- tonu§e u morskim valovima. Ali jos se nijesu mogli svi .ukrcati u ladje, kad Slaveni provale u grad, te robeci i plijeneci uni§te sve, §to je ostalo. Grad s^m sa svojim lijepim pala^ama i crkvama bi spaljen i razoren, te obracen u prah i pepeo, preostalo pucan- stvo bi koje poubijano, koje zarobljeno. Tako nestade staroslavne Salone s lica zemlje, samo razvaline njezine razabiru se i danas jos kod sela Solina. Latinski zitelji Salone, koji se spasose, razbjegoSe se po susjednim otocima, po Bradu, Maslinici, Hvaru i Visu.
