Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/40

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

što je vodio iz Srijema kroz dana§nju Bosnu do mora, do glavnoga grada Salone. Tom je zgodom kan osvojio glavnu tvrdju Bankeis ili Balea, razorio do 40 tvrdih gradova i nemilo opustosio svu zemlju. Namah iza te stra§ne provale razlila se bujica slavenskih plemena po eitavoj Dalmaciji, te je prodria sve do gradova u primorju, paieje i njima zaprijetila. Napokon na poCetku VII. stoljeca dosao je pokrajinama Dalmaciji, Panoniji i Noriku osudni 6as. Oko god. 610. bore se Slaveni s Bavarcima na gornjoj Dravi i Savi, a god. 611. strasno razaju u Istri. Tisuce rimskih gradjana poginuse torn zgodom: mnogi bi§e na kolac ili kriz pribiti, mnogi spaljeni, mnogi u roblje odvedeni; zemlja pak nemilo poharana. Jedino primorski gradovi i otoci ostadose jos netaknuti. No i njima svanu§e crni dani. Od god. 610. sjedio je u Carigradu na prijestolju car Heraklije (610. — 641.). On je zatekao byzantsko carstvo u najnevoljnijem stanju: u Evropi su mu zadavali golemih jada Avari i Slaveni, koji su nemilo pustosili dunavske pokrajine; u Aziji pak prijetili su mu propa§cu Perzijanci, kojibijahu utanacili savez s Avarima u Evropi. Heraklije drzao je za izvjestno, da se byzantsko carstvo ne moze vise odrzati, te je s toga pokupio, §to je imao, i odludio prenijeti svoju prijestolnicu u Afriku u grad Kartagu. No kad je htio svoju odluku izvesti, ustade listom narod u Carigradu, a na 6elu mu patrijarka Sergije, pak saletise cara, neka prisegne, da ce ostati na svojem mjestu i braniti svoju prijestolnicu do zad- njega daha. Narod oduSevljeno u to ime zajedno sa svecenstvom doprinosio zrtve, da se carstvo spase od razsula. I tako se car Heraklije napokon rijesio ostati u Carigradu i s pomocu svoga naroda odolije- vati svima neprijateljima u Evropi i Aziji. Dok se car Heraklije spremao na rat s Perzi- jancima u Aziji, nije mogao uspje§no odbijati navala avarskih i slavenskih u Evropi. I tako su god. 610. — 626. grozno stradale evropske pokrajine, a narocito i onako vec opustosena Dalmacija, gdje su se jedino jo§ drzali gradovi u primorju i na otocima, a na 6elu im slavna Salona. God. 610. — 626. padose i ti gradovi zajedno sa Salonom. O tome pi§u dva kasnija zgodopisca, jedan iz X. stoljeca, a drugi ca iz tri- naestoga. Car Konstantin Porfirogenet iz X. stoljeca prica od padu Salone pod Avare i Slavene ovako: >Tko hoce znati, kako je po slavenskim pucima osvojena Dalmacija, neka se ovo nau6i. Pokraj Aspalatha (^danasnji Spljet) jest grad Salona na pola tako velik kao Carigrad; u njem su stanovali velikaSi i mnozina svijeta, te je on bio glavni grad Dalmacije. Svake godine sastajalo bi se ondje iz drugih gradova Dal- macije do hiljadu konjanika, pak bi iz Salone polazili na Dunav, da tamo strazu straze proti Avarima i Slavenima. Dolazeci tako svake godine, vidjevahu tamo s onu stranu (Dunava) blago i Ijude, pak im se svidje koji put onanio preci, da vide, tko ondje stanuje. Kad su tako jednom bili presli, nadjose zene i djecu barbarsku samu. Ljudi i momci bijahu otiSli za ratnim poslom. Sada naglo navalivsi pohvata§e sve sto nadjose, a bez svoga kvara, te Car Heraklije. Po mjedenom kipu, koji bi nadjen u Bar letti u Apuliji.