što je vodio iz Srijema kroz dana§nju Bosnu do mora, do glavnoga grada Salone. Tom je zgodom kan osvojio glavnu tvrdju Bankeis ili Balea, razorio do 40 tvrdih gradova i nemilo opustosio svu zemlju. Namah iza te stra§ne provale razlila se bujica slavenskih plemena po eitavoj Dalmaciji, te je prodria sve do gradova u primorju, paieje i njima zaprijetila. Napokon na poCetku VII. stoljeca dosao je pokrajinama Dalmaciji, Panoniji i Noriku osudni 6as. Oko god. 610. bore se Slaveni s Bavarcima na gornjoj Dravi i Savi, a god. 611. strasno razaju u Istri. Tisuce rimskih gradjana poginuse torn zgodom: mnogi bi§e na kolac ili kriz pribiti, mnogi spaljeni, mnogi u roblje odvedeni; zemlja pak nemilo poharana. Jedino primorski gradovi i otoci ostadose jos netaknuti. No i njima svanu§e crni dani. Od god. 610. sjedio je u Carigradu na prijestolju car Heraklije (610. — 641.). On je zatekao byzantsko carstvo u najnevoljnijem stanju: u Evropi su mu zadavali golemih jada Avari i Slaveni, koji su nemilo pustosili dunavske pokrajine; u Aziji pak prijetili su mu propa§cu Perzijanci, kojibijahu utanacili savez s Avarima u Evropi. Heraklije drzao je za izvjestno, da se byzantsko carstvo ne moze vise odrzati, te je s toga pokupio, §to je imao, i odludio prenijeti svoju prijestolnicu u Afriku u grad Kartagu. No kad je htio svoju odluku izvesti, ustade listom narod u Carigradu, a na 6elu mu patrijarka Sergije, pak saletise cara, neka prisegne, da ce ostati na svojem mjestu i braniti svoju prijestolnicu do zad- njega daha. Narod oduSevljeno u to ime zajedno sa svecenstvom doprinosio zrtve, da se carstvo spase od razsula. I tako se car Heraklije napokon rijesio ostati u Carigradu i s pomocu svoga naroda odolije- vati svima neprijateljima u Evropi i Aziji. Dok se car Heraklije spremao na rat s Perzi- jancima u Aziji, nije mogao uspje§no odbijati navala avarskih i slavenskih u Evropi. I tako su god. 610. — 626. grozno stradale evropske pokrajine, a narocito i onako vec opustosena Dalmacija, gdje su se jedino jo§ drzali gradovi u primorju i na otocima, a na 6elu im slavna Salona. God. 610. — 626. padose i ti gradovi zajedno sa Salonom. O tome pi§u dva kasnija zgodopisca, jedan iz X. stoljeca, a drugi ca iz tri- naestoga. Car Konstantin Porfirogenet iz X. stoljeca prica od padu Salone pod Avare i Slavene ovako: >Tko hoce znati, kako je po slavenskim pucima osvojena Dalmacija, neka se ovo nau6i. Pokraj Aspalatha (^danasnji Spljet) jest grad Salona na pola tako velik kao Carigrad; u njem su stanovali velikaSi i mnozina svijeta, te je on bio glavni grad Dalmacije. Svake godine sastajalo bi se ondje iz drugih gradova Dal- macije do hiljadu konjanika, pak bi iz Salone polazili na Dunav, da tamo strazu straze proti Avarima i Slavenima. Dolazeci tako svake godine, vidjevahu tamo s onu stranu (Dunava) blago i Ijude, pak im se svidje koji put onanio preci, da vide, tko ondje stanuje. Kad su tako jednom bili presli, nadjose zene i djecu barbarsku samu. Ljudi i momci bijahu otiSli za ratnim poslom. Sada naglo navalivsi pohvata§e sve sto nadjose, a bez svoga kvara, te Car Heraklije. Po mjedenom kipu, koji bi nadjen u Bar letti u Apuliji.